Prijatelj koji mu je bio posljednja nada, ali…

U ranija vremena živio je jedan jako bogat mladić. Njegov otac bio je trgovac draguljima i dragim kamenjem. Mladić je imao puno prijatelja kojima je nemilice dijelio i na njih trošio. Zauzvrat, prijatelji su mu iskazivali poštovanje i divljenje kakvom nije bilo premca.

Vrijeme je prolazilo i mladićev otac je umro. Nedugo nakon toga nestalo je i bogatstva, porodica je izubila prijašnji ugled i imovinu i puno je osiromašila. Tragao je za svojim prijateljima iz mladosti i bogatstva, ali je nailazio na zatvorena vrata. Utom je saznao da je njegov najbolji prijatelj iz prošlosti postao veliki bogataš i jako imućan čovjek. Stekao je ogroman dvorac i veliko bogatstvo.

Pošao je kod njega kako bi našao neki posao ili mogućnost da popravi svoje materijalno stanje. Otišao je kod njega, a kada je pokucao, dočekali su ga sluge i posluga. Kazao im je u kakvoj je vezi i prijateljstvu bio s njihovim gazdom i zatražio da se susretne s njim.

Kada je posluga otišla kod vlasnika doma, on je kroz zastore pogledao i vidio svoga starog prijatelja u poderanoj odjeći, kao siromaha i nevoljnika, i odbio ga primiti. Sluge su mu prenijeli: “Gospodar danas ne prima nikoga.”

Tako zbunjen, razočaran i potresen pitao se kako prijateljstvo tako nestaje? Kako može tako umrijeti, kako ljudskost ne može doprijeti do nečijeg srca? U toj svojoj zbunjenosti i razočarenju, već je stigao u blizinu svoje kuće, kada vide trojicu nepoznatih ljudi, tumarali su zbunjeno, kao da nekoga traže. Upitao ih je: “Šta vam je potrebno?” Oni rekoše: “Tražimo tog i tog čovjeka” – spomenuvši ime njegovog oca.

On reče: “To je moj otac, on je umro već duže vrijeme.” Oni mu izraziše žaljenje i spomenuše njegovog oca kao dobrog i plemenitog čovjeka. Zatim mu rekoše: “Tvoj otac je trgovao dragim kamenjem i kod nas je ostavio kesu s draguljima na povjerenje.” Izvadiše poveću kesicu punu dragulja, predadoše mu je i odoše. Bio je potpuno zbunjen, nije vjerovao svojim očima i ušima.

Ali, sada ga je mučio drugi problem, Kako naći nekoga kome prodati dragulje? Za njihovu kupovinu je bilo potrebno veliko bogatstvo, a ljudi u njegovom mjestu nemaju novca niti za jedan komadić? U takvom razmišljanju naiđe jedna starica, lijepo i bogato odjevena, te ga upita: “Sinko, gdje u ovom mjestu da nađem draguljarnicu?” Mladić, opet začuđeno, zapita je kakve dragulje traži. Ona reče: “Tražim jako skupocjene i lijepe dragulje, ne gledam na cijenu.” Kada je ove dragulje pokazao starici, ona se zadivila, kupila je od njega nekoliko kamenčića i obećala da će naredni put doći po još. Vremenom, ovaj mladić je postao bogat i imućan, pa se jednog dana sjetio svog bivšeg prijatelja koji nije ispunio zavjet prijateljstva prema njemu, te mu u stihovima napisa:

Družih se sa ljudima prezrenim, što prijateljstvo ne poštuju

Što ljudskost svoju kroz varke i prevare očituju

Dok sam bogat bio cijenili su me i voljeli

a kada sam imetak izgubio nisu me ni prepoznali.

Kada je prijatelj pročitao ove stihove, na papiru je zapisao tri stiha i poslao ih svom prijatelju:

Ona trojica, što si ih susreo, ja sam ih tebi poslao

i to je jedina varka kojom sam se prema tebi poslužio.

A starica što je od tebe dragulje otkupila majka je moja

a ti, ti si moj brat i vrhunac nadanja i ljubavi moje.

Nisam te vratio što sam škrt bio i da bih te odbio

već sam te vratio da te svojim davanjem ne bih ponizio.

upute. Amin!

IslamBosna.ba

Viđeno: 21

52

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close