Prof. Enver Ljubović / Poznata begovska porodica Beširević i njihovi zemljišni posjedi

Ovaj put predstavljamo poznatu i uglednu porodicu begova  Beširevića, čiji potomci danas žive u Cazinskoj krajini (Begove kafane, Ostrožac, Bosanska Krupa) te u Sanskom Mostu, Prijedoru, Bosanskom Novom  i Bihaću.

 

Ova poznata i znamenita  begovska porodica,  prema predaji,  potječe iz Anadolije u Turskoj, a imali su kule begovske u Pećigradu, Lipniku i Cetingradu. Neki su podrijetlo ove begovske porodice vezali su  za sina Stojana Jankovića iz Ravnih kotara, koji je opjevan u mnogim epskim narodnim pjesmama. 

Beširevići iz Ostrošca,  bili su vlasnici starog utvrđenog grada Ostrošca, koji je bio sjedište kapetanije i s kojeg puca lijepi i nezaboravni  pogled na rijeku Unu i obronke planine Grmeč. Početkom  20. st. grad Ostožac  su prodali tadašnjem gradonačelniku i predstojniku Bihaća,  grofu von Lotharu Berksu , koji je bio posljednji vlasnik starog grada Ostrošca te je svaki dan putovao na posao u Bihać iz Ostrošca, gdje je stalno živio.

Najpoznatija i najznamenitija osoba iz ove begovske porodice bio je Osman-aga, kapetan Ostrošca od 1690. do 1727, a on je nosio titulu aga, dok su  njegovi sinovi nosili  titulu beg. Ova stara begovska porodica u doba Austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini,  nije imala značajan utjecaj na tadašnje političke događaje. Njezin važan utjecaj na  političke i vojne prilike u Bosni  prestao je već sredinom 19. st.,  s posljednjim ostrožačkim kapetanom Murat-begom Beširevićem, tj.  posljednjim izdankom begova Beširevića,  koji je bio veoma utjecajan i znamenit u cijeloj  Cazinskoj krajini. On je bio zet poznatog junaka Hasan-age Pećkog, s kojim baš nije bio u dobrim odnosima. Muratbegova sestra Ajiša,  bila je udana za livanjskog kapetana Ibrahim-bega Firdusa. Nakon što  je 1837. godine bosanski vezir Salih paša Vedžihija, koji je još  ranije ukinuo kapetaniju Ostrožac, opljačkao je  stari grad Ostrožac, a Murat-bega je prognao u Malu Aziju, pa su tim činom Beširevići u  Ostrošcu gotovo dotjerani na prosjački štap. Murat –begu Bešireviću je tek 1843. dozvoljen povratak u Bosnu, ali nije se vratio u  Ostrožac,  nego je otišao u Livno, sestri, udovici Ibrahim-bega Firdusa, gdje je i umro 1846., daleko od svog Ostrošca i svoje Cazinske krajine, pa je eto tako nesretno završio život posljednji ostrožački kapetan. 

Beširevići su bili i poznata vlastela i begovi s posjedima u Jasenici,  a ove posjede im je oteo 1837. Vedžid-paša te je porušio i opljačkao njihove kule u Jasenici kod Krupe. Bili su kapetani i vlastela u Ostrošcu, Pećigradu i Šturliću, gdje su imali dosta kmetova i veliko bogatstvo.  Lopašić navodi u spomenutom djelu,   da su u vrijeme Austrougarske bili „kruha gladni“ jer su izgubili sve svoje posjede s mnogobrojnim kmetovima,  koji su obrađivali te posjede i plaćali poreze.

Ponajviše selišta imao je Sulejman-beg Beširević,  sin Tahir-bega Beširevića iz Bosanske Krupe (ABiH, Evidencija, kt. broj 4051). Posjedovao je 29 selišta s kmetovima, u Vranjskoj Mosuri 12, Vranjskoj Beširević 9, Radiću Malom 5, Petrovićima 2 i jedno selište u Pučeniku. Sulejman beg je umro 8. listopada 1918. godine, a sva njegova selišta naslijedili su,  sin Hamdija i tri kćeri (Sidika, Zumra i Atifa), pa iz svega se može konstatirati,  kako se ovdje radi o posve osiromašenoj bogovskoj porodici.

U pogledu beglučkih zemljišta površine iznad 575 dunuma, navodi se 1918. posjed od 575 dunuma u Brezičanima (kotar Prijedor), vlasništvo Vejsil-bega Beširevića, Mustaj-begova  sina iz Brezičana s još četiri suvlasnika, te 909, 04 dunuma  zemlje u Hadrovcima (kotar Sanski Most), vlasništvo Mustajbega Beširevića, Derviš-begovog sina iz Bosanske Krupe s još četiri suvlasnika. 

Ako pogledamo katastar selišta porodice Beširević, vidimo da su imali selišta s kmetovima  u raznim dijelovima zapadne Bosne.

Evo tog katastra :

BIHAĆ, 4 selišta

BOSANSKA DUBICA, 25

BOSANSKA GRADIŠKA 26

BOSANSKA KRUPA 59

BOSANSKI NOVI, 5

CAZIN, 33

PRIJEDOR, 20

SANSKI MOST, 26

____________________________

UKUPNO, 198 selišta

Sva selišta na prostoru kotara Cazin, bila su razbacana po okolici Ostrošca ( ukupno 33 selišta 1918., a od toga u Rujnici 14, Vrelu 9, Osredku Velikom 7 te tri selišta u samome  Ostrošcu). Opči zaključak svega je,  da su zemljišni posjedi begova Beširevića na prijelazu 19. i 20. st. bili neznatni,  u odnosu na 18. st. te da je begovska slava i ugled gotovo nestala tijekom  19. st.

Komentari

komentara