Savjet sina ocu

(Savjet kojeg je Abdul Melik uputio svome ocu Omeru ibn Abdulazizu i neke pouke iz njega)

Prenosi Ebu Nuajm u Hilji da je Abdul-Melik ibn Omer ibn Abdulaziz, ušao kod svoga oca Omera ibn Abdulaziza i rekao mu:

“O vladaru pravovjernih, trebao sam te nasamo.”

Reče mu Omer:

“Zar imaš nešto što bi sakrio od svoga amidže?”

“Da.” – reče Abdul Melik.

Na to ustade njegov amidža Mesleme i izađe, a on priđe ocu, sjede pred njega i obrati mu se:

“O vladaru pravovjernih! Šta ćeš sutra reći svome Gospodaru kada te bude pitao: “Vidio si novotariju, a nisi je uklonio i sunnet Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) i nisi ga oživio među ljudima?”.”.

“Sinko moj, da li je to što veliš, tvoje mišljenje, ili su te nagovorili moji podanici da mi to kažeš?” – upita ga Omer.

Reče: “Ne, tako mi Allaha, nisu me nagovorili podanici, nego je ovo moje vlastito mišljenje. Znam zasigurno da ćeš biti pitan, pa šta ćeš odgovoriti?”.

“Allah ti se smilovao, i nagradio te najljepšom nagradom. Tako mi Allaha, od tebe se nadam da ćeš me pomoći u dobru. Sinko moj! Tvoj narod je, stvar o kojoj govoriš, gradio postepeno, stopu po stopu, kariku po kariku. Nisam siguran da, ako im se otvoreno suprostavim u onome što rade, ne učine spletku koja će biti uzrokom prolijevanja mnoge krvi. Tako mi Allaha, lakše bi mi bilo da propadne ovaj svijet, nego da prouzrokujem pralijevanje kapljice krvi. Nisi li zadovoljan da dođe dan u kome će tvoj otac otklonuti (umrtviti) novotariju i oživjeti sunnet, što bi potrajalo sve dok Allah dž.š. ne presudi pravedno između nas i našeg naroda, a On najpravednije sudi.” – uzvrati mu Omer. (Hilijetu-l-evlijai 5/283)

Ova lijepa i mudra rasprava između pravednog islamskog vladara i njegovog pobožnog i skromnog sina, uči nas slijedećim stvarima:

1 – Postojanje pobožnih i bogobojaznih ljudi u vladarevoj blizini može odigrati značajnu ulogu u ispravnom usmjeravanju vladara i društva kojim valda, naročito ako su ti ljudi u srodstvu sa vladarem. Ovo je jedan od znakova (pokazatelja) da Allah dž.š. želi uputiti vladara na pravi put i održati ga na njemu. Međutim, nužno se nameće slijedeće pitanje; kada lijepo društvo može ostaviti traga na vladara? Sigurno je jedno, a to je da lijepo društvo neće ostaviti traga na vladara sve dok kod njega ne bude postojala iskrena želja za takvim nečim, što se može vidjeti kroz njegov lijep odnos prema dobrim ljudima i nastojanje da ih približi sebi i kroz preziranje loših ljudi i licemjera i njihovo izbjegavanje. Ako se dogodi suprotno ovome, uticaj će biti slab ili nikakav.

2 – Nalaženje opravdanja daijama (misionarima) u slučaju da ne budu u mogućnosti izvršiti brzu reformu (popravak) i uklonuti svako zlo kojeg čine ljudi u njihovoj okolini. Dovoljno je da ih vidimo ažurne u pokušajima da poprave stanje i da vidimo da se, iz dana u dan, povećava dobro, a zlo smanjuje, pa makar to bilo manjih razmjera. Ovo pravilo posebno se sprovodi na onome ko preuzme vlast u nekoj od muslimanskih država, istinski želi da vlada po Allahovom zakonu (šeriatu) i da se bori protiv velikog nereda u svim segmentima života, prouzrokovanom od strane prijašnje vlasti. U ovom slučaju, sprovest ćemo riječi Omera ibn Abdul Aziza, koje je izgovorio nekon što je njegov sin tražio od njega brzu i sveobuhvatnu promjenu (popravak) i tražit ćemo opravdanja (isprike) za iskrenog vladara koji želi postepenu promjenu. Dovoljno je da kod njega primijetimo iskrenost i čvrstu želju za popravljanjem stanja, a možda je jedna od najjasnijih indicija (smjernica) koje nas upućuju na njegovu istinsku odlučnost udaljavanje loše svite iz njegove okoline (blizine) i uticajnih mjesta i dovođenje bogobojaznih ljudi na njihovo mjesto. Ako bi se dogodilo da pokvarenjaci ostanu na ovim mjestima, a dobri ljudi daleko od njih, onda to ukazuje da vladar nije bio iskren u svojim tvrdnjama i da je time samo nastojao pridobiti emocije i podršku muslimanskog naroda.

Ovo nas podsjeća na našu gorku stvarnost, u kojoj se često može ćuti da je vladar neke države proglasio šeriat i suđenje po njemu, te se, nakon što mnogi budu obmanuti takvom informacijom, pokaže da je to bila čista laž i da je dotični vladar veliki prevarant i licemjer. Kod takvih vladara se ne vide ni najmanji tragovi popravka, nego naprotiv, vidimo mnoge pokazatelje zla, kao što je zatvaranje ljudi koji se pridržavaju za vjeru i njihovo udaljavanje sa pozicija sa kojih se podobro može uticati na poromjenu stanja.

3 – Postepenost u pozivanu ljudi u Allahovu vjeru i nezahtijevanje od njih da se naglo mijenjaju, jer su ono na čemu se nalaze, od ubjeđenja i ružnih navika, sticali godinama i duboko se uvriježilo u njima. Ovakvo nešto moraju imati na umu odgajatelji, učitelji i roditelji i ne tražiti u samom početku od djece i učenika da čine ono što čine oni sami, ili što čine ljudi koji se odgajaju i podučavaju već godinama. Prenosi se da je jedan od mudraca rekao: “Nikako se ne smije dogoditi da se čovjekov asketizam (odricanja od dunjaluka), pretvori u kaznu za njegovu porodicu i braću Muslimane.”.

Ovdje je bitno napomenuti da postoje da'ije koje pod parolom “postepenog pozivanja” zapostave mnoge stvari u da'wetu i možda odu do tih granica da potpuno zanemare pozivanje u sunnet Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) ili njegov najveći dio, pravdajući se time da ljudi ne razumiju sunnet, da će naići na žestok otpor, da će odbiti ljude i sl. Takvi ostaju među ljudima godinama, a da ih ne poduče značaju sunneta Allahovog Poslanika (s.a.w.s.), njegovoj neprikosnovenosti i izvornosti. Nema sumnje da se ljudima početnicima u Islamu prvo govori o Allahovoj jednoći (tewhidu), temeljima Islama, posebno namazu i temeljima vjerovanja (imana), među kojima je najistaknutije vjerovanje u Ahiret (onaj svijet) i obračun pred Allahom dž.š., ali se ne smije dogoditi da da'ija ostavlja sunnet i ne poduči njemu svoju porodicu i ljude koji se već stasali u vjeri. Allah se smilovao šejhu Albaniju, koji je rekao: “Prigovaraju nam da širimo smutnju među Muslimanima, samim time što prakticiramo sunnet (tradiciju Allahovog Poslanika) i pozivamo njemu. Zar nisu smutljivci oni koji su ostavili sunnet, šire novotarije i rade sve samo da ocrne sljedbenike sunneta.”.

Molim Allaha da mene i sve Muslimane uputi na pravi put.

Piše: Semir Imamović

saff.ba

Komentari

komentara