Smijali smo se onima koji su nas molili da budemo oprezne …

I da mi bude zadnje kad ćete me čitati, pristajem.
Mnogo se granica vjere pomjerilo u posljednje vrijeme. Traje to par godina, ali rapidno skače u ovoj posljednjoj.
Ne, ne želim biti drama queen. Ali, skinule smo bodljikavu žicu i pomjerile granice toliko da pregradu više nemamo na vidiku. Pomjeranje granica nikad ne ide krupnim koracima. Obavezno se to dešava malo po malo, milimetar po milimetar, potom pređe u centimetre, a skoči do kilometara, onda kad mi to ni ne primijetimo.
Uvijek pomjeranje krene riječim: “To je sitnica, vidi koliko imamo prečih stvari za pričati o njima.”
Kad smo gledali slike naših pokrivenih sestara po internetu, koje su u početku bile koliko toliko pristojne slike sa bezazlenim facama, nismo mogli niti zamisliti da će to za par godina prerasti u selfie na kojima se sestre muslimanke trude izgledati fatalno privlačno, opasno, zaokruženih i ispupčenih usana, iako se naljute ako neko kaže da je taj, izvinite me što ću reći, seksi efekat upućen fitrom suprotnom spolu. Nije valjda ženi napunila i istakla usne? Daleko bilo.
Kad smo viđali haljine sa malo šerijatskih prekršaja, a zaprimali prijetnje što ubijamo žene u pojam propisima o tome, nismo niti mogli zamisliti da će se danas nositi kožne pantole i suknje, bajkerski kožnjaci i rukavice bez prstiju, sa mahramom na glavi.
Niti smo slutili abaje sa čipkanim detaljima, bez obzira što sitna čipka najprije priliči spavaćoj sobi, a krupnija za neke prelijepe kućne varijante, ali nikad abaje i mahrame.
Opet, taj opasni fatalni izgled, ne daju nam reći da je žedan primijećivanja očiju koje ga ne bi trebale primijećivati. Kažu nam da smo ljubomorni, kad se neko usudi napomenuti.
Sve zato, jer je bilo prečih stvari za pričati, došli smo do toga.
Nismo, čak, mogli niti zamisliti da će, kad smo upozoravali da žena treba izbjegavati video prikaze, danas biti uredu da se snimaju ne samo hairli, što su prvobitno govorili da će biti, nego i eksplicitni sadržaji koje smo se ranije ustručavali pomenuti ili pokazati pred najbližima, kamoli pred javnosti, što fatalnim hodom, stavom, osmijehom, trepkanjem, strukom, hidžab dekolteom, a sve u fazonu “spontano, slučajno, iz prvog snimanja postignuto.” A kakvi, potrajalo je to ponekad i danima.
Zaista sestre, je li vam ikad naumpalo zašto ne snimim neki video? Možda mislite da nemam ideja, smjelosti, sadržaja, tehničkih mogućnosti? Itekako sve to imam.
Ali, znate zašto to ne radim. Ispade da je sve ovo navedeno doista i bila sitnica, jer, sad već polahko doista odosmo u druge, mnogo opasnije greške.
Smijali smo se onima koji su nas molili da budemo oprezne, a sad je, evo, vrijeme da mi njih molimo da nas pomognu za ugledati znak Stop, inače ode rahat život. Onaj imanski.
Danas je uredu plesati, vele tako se oslobađa negativna energija. Uredu je, kažu, i vježbati na šerijatski sporan način, jer se mora brinuti o zdravlju tijela.
Uredu je i putovati bez mahrema, jer je prevaziđeno razmišljati o tome šta je Allah rekao na tu temu, a šta Njegov Poslanik. Još ne čuju da se može progledati kroz prste samo ženi koja treba na liječenje, ili ima potrebu koja mu ometa život ako je ne učini, a nema mahrema. Ne smije se ni razložiti razlog i mudrost zabrane toga. A saznaju to žene prije ili kasnije, samo što neće niko priznati drugom. A i ne treba, ali treba priznati sebi.
Hajde, sve navedeno su sve fikhski propisi.
Moramo li samo o tome, kažu. Ne moramo. Ali, pogledajmo koliko je danas otvorenih umova koji su nas poveli u još dalje pomjeranje granica.
Feminizam, modernizam, liberalizam, sve je to postalo dio našeg života.
Nije ni Muhamed Salah vjerovao da ćemo mu danas gledati porodične slike ispod jelke, toliko da nećemo niti primijetiti da je njegovoj supruzi po prvi put otkriven vrat, jer je ovo prvo znatno gore od ovog drugog. Ali vidiš, desi se jedno po jedno.
Otišli smo u svemu daleko.
Muslimanu je dozvoljeno da se halal zabavi, no, mi smo se počeli samo i jedino zabavljati. Kao da je haram raditi šta drugo. Baš me interesuje kako da mislimo o budućem svijetu, ako svakodnevno kao hedoniste živimo samo za ovaj. Ozbiljno pitam za upute i savjete.
Muslimanu je dozvoljeno da uživa, ali mi smo počeli samo uživati, pa ako nam slučajno neko poremeti to naše uživanje, a još se desi da je to muž ili staratelj, stižu ajeti i hadisi o zulumu, neće da fali.
Muslimanki je dozvoljeno da voli sebe, da pazi na sebe, da ulaže u sebe, to joj je zapravo obaveza. No, negdje usput smo odbili da smo narcisi i poručili da smo jedan mnogo ljepši cvijet. Postoje stvari koje smo još uradile, a koje ovom prilikom neću napisati.
To treba uraditi neki muškarac, jer jedino njemu neće reći da je ljubomoran i da osjeća zavist, jer nama ženama to obavezno kažu. Molim vas, sestre moje, radi našeg Gospodara hajmo se malo zaustaviti. Hajde da se sjetimo da možemo biti uspješne, kreativne, zaposlene, fit, sve, ali ne na ovaj način na koji smo sad.
Na ovaj način se borimo postati gore feministkinje od samih feministkinja, a uopšte toga nismo svjesne.
Otići će nam duševni mir,
– Vjera,
– Brak,
– Porodica,
– Djeca,
A najvažnije, otići će nam vjera.
Zaboravili smo da šejtan nikome od nas neće doći i reći, idi i javno ostavi vjeru, postani nevjernik.
Nego će krenuti od, u našim očima, najprostije stvari, pa jednu za drugom ih nizati, dok ne izgubimo jedno po jedno SVE.
Vaša sestra, Hanka Vlahovljak.
n-um.com
Facebook Comments