Smisao dove

  U islamu, čovjek se bez ikakva posrednika može obraćati svome Stvoritelju. Jedan od načina tog obraćanja jeste i dova koja se prevodi kao molba, molitva, prizivanje u pomoć.

     Dova je vrsta ibadeta, ili kako to kaže Muhammed a.s. „srž ibadeta" a znači ponizno i skrušeno upravljanje molbi Stvoritelju Moćnome, koji sve može učiniti.

     Dova dolazi do izražaja onda kada mi učinimo sve što je u našoj moći pa tek onda molimo Allaha Uzvišenog da nam posao uspije. Dova i rad u ime Uzvišenog Allaha idu zajedno. Dova je ibadet, a svaki ibadet, pored iskrenog nijjeta i vjere u Uzvišenog Allaha, ima i svoju spoljašnju formu. Svaki musliman može svojim riječima moliti Uzvišenog Allaha, naravno uz uvjet da ne moli za grijeh ili štetu svome bratu muslimanu. Poznato je da Uzvišeni Allah uslišava molbe kod posebnih prilika a neke od njih su: noć uoči petka, noć uoči Kurban i Ramazanskog bajrama, pred iftar, na Arefatu, između ezana i ikameta, kada pada kiša, kada se vidi Kaba…

     Cijeli vjernikov život bi trebao biti dova, molitva i ibadet. Pogrešno je moliti Uzvišenog Allaha samo kada zapadnemo u neprilike, a obično samo tada se mnogi od nas iskreno sjete Uzvišenog Allaha. Muhammed a.s kaže: „Ko voli da mu dova bude primljena u nevolji i nesreći, neka se Allahu moli u sreći i blagostanju". Ako analiziramo dove Poslanika možemo vidjeti da su oni uglavnom molili za iskreno vjerovanje, jer je to najveće bogatstvo, i za oprost grijeha na budućem svijetu. Naš Poslanik Muhammed a.s. preporučuje: „Molite Allaha da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine, i da se neprijatelj vašim zlom ne naslađuje."

     Dova je kao oslonac u datim okolnostima, kad svi oslonci oslabe, kada se od svega nada izgubi. Mi svi možemo i treba da se oslanjamo na Uzvišenog Allaha. Pravo na traženje Božije pomoći čovjek stiče tek onda kad je sa svoje strane poduzeo sve što je u granicama njegove mogućnosti. Kad se dobro i svestrano pripremimo za neku akciju ili posao, iskoristimo date okolnosti i raspoloživa sredstva i tada imamo pravo na Allahovu pomoć, jer i Uzvišeni Allah kaže: " Osloni se i pouzdaj u Boga! Allah je dovoljan da se u Njega pouzdaš." (33-3).
      Dova treba i mora biti vjernikovo osvješćenje, izraz njegove ljubavi prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s. u čovjeku stvara svijest o odgovornosti, samokritiku i iskreno kajanje. Dova znači vlastito preobraćenje i stupanje na stazu spasa, samosvijest o samome sebi i onome što jesmo. Ako budemo ispravno živjeli islam Uzvišeni Allah će nam se odazvati na naše zamolbe.

     Dova samo po sebi, bez naše unutrašnje svjesnosti Boga neće imati svoju pravu vrijednost. Ona se tada sastoji od riječi i djela, a bez smisla. Kad bi smo u svakom momentu žživota poštovali principe Kur'ana, onda bi cijeli naš život bio dova provedena u riječi i djela.

     Dova je nada, želja i vapaj za pomoć. Međutim, ne treba doviti samo u momentima teškoće, nego i u svim trenucima našeg života, kako i Kur'an zapovijeda: " A kad čovjeka snađe zlo, onda Nas moli (ležeći), na boku ili sjedeći ili stojeći. Pa kada Mi otklonimo od njega njegovu nesreću, nastavi kao da Nas nije ni molio zbog nesreće koja ga je snašla. Tako je rasipnicima ukrašeno ono što su radili." (10-12)
     Muhammed a.s. kaže: "Svaki musliman, koji zamoli neku želju, u kojoj nema grijeha ni kidanja rodbinskih veza, Bog mu dadne jedno od troga, ili mu želji odmah udovolji ili mu ostavi za budući svijet ili ga sačuva od sličnog zla."

     Dova je mogućnost čovjekovog kontaktiranja sa svojim Gospodarom, mogućnost uticaja i mijenjanja vlastite sudbine. Kao put do Uzvišenog Allaha dova zahtijeva potpuno angažiranje čovjeka, dovođenje životne prakse u suglasje sa kur'anskim principima. Moliti, a ne izvršavati farzove, čitati Kur'an a ne postupati prema njemu, govoriti da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj, a izabrati ga za druga, govoriti da volimo Muhammeda a.s. a ne sliditi njegov sunnet, izjavljivati da nam je drag Džennet, a ići putevima koji vode na drugu stranu, kazati da nas je strah džehennema a ne prolaziti se grijeha, priznati da je smrt istina a ne pripremati se za nju, baviti se istraživanjem tuđih mana, a svoje ne vidjeti i zaboraviti, uživati Allahove blagodati a ne zahvaljivati Mu na njima, slabo je vjerovanje i nije dovoljno da bi nam dove bile primljene. Za kabul dovu potrebna je iskrenost. Pokajanje i okretanje Uzvišenom Allahu.

www.rijaset.ba

Viđeno: 11

139

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close