Snježne pahuljice – Insan – Svemirska prostranstva

Dokazi Allahove moći i savršenstva

Ruski fotograf Aleksej Kljatov uspio je, uz pomoć specijalne kamere za fotografisanje izbliza, da napravi nevjerovatne fotografije pahulja snijega (video i fotografije pogledajte ispod teksta). Prije nekoliko godina, pisali smo o eksperimentu koji je izvršio tim naučnika, koji su ispitivali pahuljice snijega pod mikroskopom: njihov izgled, strukturu i slično. Otkriće do kojeg su došli bilo je zapanjujuće: nijedna snježna pahuljica nije ista, odnosno svaka ima svoj specifičan i poseban izgled. Dakle, otkako je svijet stvoren i otkako snijeg pada, pa sve do današnjeg dana – svaka pahuljica snijega razlikovala se od druge, odnosno svaka je imala unikatan izgled (ovo također možete pogledati na videu ispod). Možete zamisliti koliko samo pahuljica snijega…

padne u jednom danu u mjestu gdje vi živite, u toku jednog zimskog dana i noći, a da ne govorimo u čitavom svijetu! Zamislite koliko je malih, snježnih pahuljica potrebno da padne pa da snježni pokrivač na nekim mjestima bude i do pola metra visine! I pored toga, nećemo naći nijednu pahuljicu koja je identična drugoj! Zar to nije dokaz o Allahovom postojanju? Zar to nije dokaz Allahove mudrosti i moći? Subhanallah! Subhanallah!

Ko stvara te pahuljice i ko im stvara izgled? Pa, naravno, Uzvišeni Allah, Onaj koji sve stvara, Onaj koji je o svemu obaviješten i koji sve zna. Možda će neko reći da je ovo nemoguće! Pa pogledajmo činjenicu da danas živi preko šest milijardi ljudi na svijetu, a samo Allah zna koliko je živjelo prije i koliko će doći poslije nas, a niko, ama baš niko od nas nema iste jagodice prstiju (otiske prstiju), kod svih su nam različiti. Allahu ekber! Takav je slučaj i sa našim izgledom lica: koliko je samo ljudi, a svi izgledamo drugačije.

Jesmo li mi svjesni kada stanemo na namaz da obavimo molitvu, jesmo li svjesni Kome se obraćamo? Jesmo li svjesni da se obraćamo Onome koji posjeduje moć koju naš mozak ni zamisliti ne može, Onome koji nam je bliži od nas samih, Onome koji poznaje svaku našu misao, Onome koji je svakog od nas oblikovao u majčinoj utrobi od kapi sjemena, još dok smo bili manji od zrna soli, pa je iz toga stvorio sve naše unutrašnje organe i vanjske dijelove tijela.

Uzvišeni Allah pokazuje nam dokaze Svoje moći i savršenstva od najsitnijih stvari, koje su nevidljive za ljudske oči, pa do ogromnih svemirskih prostora i velikih nebeskih tijela i planeta. Od nečeg najsitnijeg pa do najkrupnijeg uviđamo da je sve pod kontrolom Uzvišenog Allaha, da je sve to On, Uzvišeni, mudro, skladno i sa nevjerovatnom preciznošću stvorio.

Zapanjujući su dokazi Allahovog savršenstva i moći u stvaranju najsitnijih stvari, u neizmjerivom obimu: od snježnih pahuljica pa do ljudi… stvaranja zvijezda i svemira čija je veličina nepojmiva ljudskom razumu. Uzvišeni Stvoritelj o tome kaže: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a čitava će Zemlja na Sudnjem danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u u desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!” (Kur’an, sura Ez-Zumer, 67)

Iz ovog ajeta shvatamo da je Božija veličina daleko iznad ljudskog shvatanja. Ajet navodi da je svih sedam univerzuma “smotano u Allahovoj šaci”. Znamo da je naš univerzum najmanji od univerzuma, a osim toga naučni napredak pokazao nam je da se naša galaksija, Mliječni put, proteže na 100.000 svjetlosnih godina i da naš univerzum sadrži miljardu takvih galaksija i miljarde triliona zvijezda, plus bezbrojna druga nebeska tijela. Procijenjeno je da se naš univerzum proteže na nekih 20 milijardi svjetlosnih godina.

Izbrojite zvijezde! Ako bismo uzeli jedan kvintilion zvijezda (1 sa osamnaest nula) i naprosto ih brojali po jednu u sekundi, dan i noć, trebalo bi nam 32 milijarde godina (više od starosti univerzuma). Nama bi toliko trebalo da ih prebrojimo, a Allah ih je stvorio. Takva je Allahova veličina.

Prostornu veličinu univerzuma možemo procjenjivati, ako zamislimo da se upustimo u jednu svemirsku odiseju. Kada bismo napustili planetu Zemlju u pravcu Sunca brzinom svjetlosti, do Sunca bismo stigli za 8 minuta. Ali trebalo bi nam više od 50.000 godina da pri brzini svjetlosti izađemo iz naše galaksije. Sa vanjskog ruba Mliječne staze naša je planeta nevidljiva. Čak ni najmoćniji teleskop ne bi mogao otkriti sićušnu Zemlju.

Trebalo bi nam više od od dva miliona godina da brzinom svjetlosti stignemo na prag prve galaksije. Najmanje 10 milijardi godina, krećući se brzinom svjetlosti, trebalo bi nam da dosegnemo vanjsku granicu našeg univerzuma. Gledajući sa vanjskog ruba našeg univerzuma, čak je i Mliječna staza kao čestica prašine u velikoj sobi. Ova neshvatljiva veličina je u Allahovoj ruci! Gledajući sa vanjske ivice univerzuma, gdje je planeta Zemlja? Koliko je ona značajna?

Na takvoj jednoj čestici zvanoj Zemlja živjela su stvorenja poput Merjeme, Isaa, a.s. i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pa i pored toga, opet ljudi uzimaju neka od tih nemoćnih stvorenja za bogove. Allahova veličina nije predstavljena samo činjenicom da On univerzum drži u Svojoj šaci, nego također i u činjenici da On u potpunosti upravlja svakim atomom, svakom komponentom, svugdje i svagda.

Dio teksta koji govori o svemiru i zvijezdama je preuzet iz knjige “Kur'an ispred nauke i civilizacije”, autora Mustafe Mlive

(n-um.com)