Svaki put kada se sjetim ovoga događaja i majčinog lica u tome trenutku, koji mi para srce, dođe mi da vrištim na sav glas!

Bili smo jako siromašna obitelj. Jednog dana su me prijatelji pozvali da izađemo na piće. Pitao sam majku za novac, a ona me je samo pogledala, pogledom za koji sam znao što znači. Samo sam se okrenuo i iznervirano otišao u sobu proklinjući svoje siromaštvo. Nakon pet minuta vidio sam je kako ulazi u sobu sa osmjehom na licu i novčanicom u ruci. Odbrusio sam:”Ne treba sada”! Istog trenutka sam shvatio što sam učinio. Na njenom licu više nije bilo osmijeha, samo tužan pogled. Znao sam da sam je mnogo povrijedio. Pokušao sam da se “izvadim”, ali nije vrijedilo. Poslije toga sam se tješio kako će ona to sve zaboraviti, kako ću zaraditi mnogo novca i iskupiti se te više neće biti tužna. Da, nakon mnogo vremena, imam mnogo novca, ali više nemam majku. Svaki put kada se sjetim ovoga događaja i majčinog lica u tome trenutku, koji mi para srce, dođe mi da vrištim na sav glas! zanimator

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close