Tajni i skriveni dosje o Tuđmanu: Želio je novu NDH, podjelu Bosne, Bošnjaci za njega nisu postojali

Tajni dosje Službe državne bezbjednosti (SDB) o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu otkriva gomilu malo

Tajni dosje Službe državne bezbjednosti (SDB) o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu otkriva gomilu malo poznatih detalja o njegovom životu.

Dossier Tuđman ima punih hiljadu stranica. Iz njih se sjajno osjeti duh vremena – kraj šezdesetih i početak sedamdesetih bile su godine liberalizacije, koja je išla sjajno – sve do Karađorđeva. A onda je sve krenulo u drugom smjeru.

Široj javnosti sve do kraja 80-ih ime Franje Tuđmana nije puno značilo. Savka Dabčević Kučar kotirala je kao “prva ruža hrvatska”, Mika Tripalo uvijek je bio u istoj rečenici kao i ona, Marko Veselica bio je “hrvatski Nelson Mandela”, Dražen Budiša mezimac nacije, Bruno Bušić najistaknutija žrtva – u tom Panteonu Tuđman je bio proverbijalni epizodist. No Udbin dossier daje posve drugu sliku. On je – to se jasno vidi – ne samo krut, nego i čvrst čovjek, jasne agende, središte okupljanja cijele disidentske galaksije.

Tuđman čita i piše, Tuđman radi, Tuđman se ne boji – u stanu drži čak i ilegalno oružje – a ono što zapanjuje je njegova aktivnost s protivnicima režima u inostranstvu. Tuđman ima kontakte s Matom Meštrovićem, Bogdanom Radicom, ustašom Vinkom Nikolićem i njegovom suprugom, Brankom Salajem… Već u drugoj polovici šezdesetih Tuđman će doći na pozicije koje će deklarirati 1989. i 1990. godine.

Samo je mali broj ljudi osamdesetih u tom i takvom Tuđmanu mogao vidjeti “čovjeka hrvatske sudbine”. Milovan Đilas, u Beogradu, bio je načisto s tim da će baš on, Tuđman, biti čovjek odluke. Čini se da je i u porodici Šibl bilo jasno kako će generalski, partizanski pedigre, spojen s čvrstom rukom i neizmjernom ambicijom, biti premoćan u borbi za vlast nakon pada Zida. I to je to, većina drugih vidjela je na čelu Hrvatske Savku, Tripala ili Veselicu.

Čičak je vidio samoga sebe i u tom pogledu bio i ostao usamljen… Tuđmanov stan je ozvučen i svi se njegovi razgovori skidaju i prepisuju. Kuća mu je pod nadzorom, agenti ga katkad i filmski snimaju. Okružen je doušnicima – njihova imena iz dossiera ne mogu se otkriti – a mjesta na koja zalazi, restoran “Kod Pere” i neki drugi, vrve uhodama tako da je svaka njegova rečenica poznata Udbi. No ovaj dossier je daleko od toga da bude kompletan – u više je navrata pažljivo i planski čišćen, a motive i kriterije čišćenja znaju samo oni koji su ga obavili.

Franjo Vugrinec, autor uvodnog teksta o Tuđmanu – u kojemu su sintetizirane sve spoznaje nastale iz prisluškivanja i prikupljene od doušnika – navodi sadržaj razgovora koji je Franjo Tuđman vodio u svom stanu 1970. godine.

-Od posebnog je interesa utvrđeni kontakt 26. juna (1970) između Tuđmana i Milković Milana iz Clevelanda u SAD-u, a za vrijemo njegova boravka u Zagrebu, u stanu Tuđmana. Prilikom spomenutog kontakta Tuđman ističe da se vrši sistematsko iseljavanje Hrvata i po režimu organizirano. U Hrvatskoj vlada vojno-policijski aparat, pretežno sastavljen od Srba, to označuje kao razlog iseljavanja Hrvata jer narod u takvom aparatu ne vidi svoju, nego tuđu vlast.

Prema Tuđmanu, HSS je učinio veliku pogrešku što nije proglasio NDH u vrijeme puča u Beogradu, što je do 1943. vodio politiku na strani Njemačke, a onda se okrenuo na stranu saveznika. Smatra da nije bile sve negativno u NDH. Prema njegovu uvjerenju, prilikom stvaranja nove NDH trebalo bi podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Granicu bi činile rijeke Bosna i Neretva. Sav pravoslavni živalj zapadnih dijelova trebalo bi preseliti, a istočni dio preko Bosne i Neretve i obratno hrvatski živalj.

U cilju oslobađanja Hrvatske, imperativ je okupiti sve s lijeve i desne strane. Tuđman smatra da je sad trenutak za stvaranje konfederativnog uređenja, a kasnije je za istupanje iz te konfederacije i proglašenje samostalne države. Prema Tuđmanu je CKH u toku rata bio na unitarističkim pozicijama, jedino sebe, Holjevca i Hebranga označuje kao one koji su bili na nacionalnim hrvatskim pozicijama. Hebrang je, prema Tuđmanu, ubijen zato što je Hrvat, a ne što je bio izdajnik. U daljnjem razgovoru Tuđman upoznava Milkovića da su pred dva dana osnovali ogranak Matice hrvatske u Metkoviću, a na otvaranju su bili Šegedin, Iveković i Tuđman.

Dalje je Tuđman posebno naglasio Milkoviću da među emigracijom treba vršiti propagandu za povratak u domovinu kako bi nastavili borbu za slobodu Hrvatske – piše Franjo Vugrinec.

Ovo je zapanjujući dio policijskog dosjea o budućem hrvatskom predsjedniku. Služba državne sigurnosti, naime, tvrdi kako je Tuđman zainteresiran za odvajanje Hrvatske od Jugoslavije, ali ne u avnojevskim granicama, nego u granicama sličnima onima koje je Vlatko Maček postigao Banovinom Hrvatskom. No to nije sve. Osim podjele Bosne i Hercegovine, tu se vidi i namjera razmjene stanovništva – Srbi se sele prema srpskim prostorima, Hrvati prema hrvatskim, a muslimani, odnosno Bošnjaci, se ni ne spominju, objavio je Express.

Izvor: Faktor

439