Učenje talkina i kako obradovati umrlog ?

Pouzdano se zna da je 'Amr ibn Dinar rekao: "Svaka
umrla osoba zna šta se dešava u njegovoj porodici nakon njezine smrti. Oni ga gasule i umotavaju u ćefine a on ih
posmatra, gleda u nj ih!"
Također se pouzdano zna da je Mudžahid rekao: "Čovjek
se, doista, u svome kaburu veseli ispravnosti svoga djeteta
koje je ostalo iza njega!"
Na ovo takoder upućuje i praksa ljudi od najstarijih
vremena pa sve do danas – naime, da umrlome uče 'talqin'
nad njegovim kaburom. Da on to, dakle, ne čuje i da nema
koristi od toga, 'talqin' ne bi imao nikakva smisla i bio bi
apsurdan.
Kad je imam Ahmed upitan o 'talqinu', on se pohvalno
izarazio o nj emu, a kao argument za to naveo je činjenicu da
je on općeusvojena praksa kod muslimana .
U vezi s 'talqinom' prenosi se i jedan slabi (da 'if) had is
koj i bilježi Taberani u svom Mu'džemu, a koji se navodi od
Ebu Umame. Tu stoji da je Božiji Poslanik, s.a.w.s., rekao:
" Kada neko od vas umre i kada ga zagrnete zemljom, neka
jedan od vas stane ponad njegove glave i neka rekne: 'O ti,
sine te i te !', jer on doista čuje, samo što nije u stanju
odgovoriti, a zatim neka to isto ponovi i drugi put – umrli se
tada uspravlja u sj edeći položaj – i neka opet ponovi: '0, sine
te i te !' Umrli tad rekne: – Uputi nas, Bog ti se smilovao! – no,
vi ne čujete. 'Sjeti se onoga s čime si napustio ovaj svijet!',
neka rekne onaj . 'To je šehadet da nema drugog boga osim 
Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik; da si zadovoljan
sa Allahom kao Gospodarom, sa islamom kao svojom
vjerom, sa Muhammedom kao poslanikom i s Kur'anom kao
svojim vodičem!' Tako Allah i Njegov Poslanik njemu budu
naj jači argument pred njima dvojicom!17
Neko je upitao: 'Božiji Poslaniče, šta ako se ne zna ko
mu je mati?!' 'Pozvaće se na nj egovu pramajku Havu! ',
odgovorio je Poslanik".
Premda vj erodostoj nost ovog hadisa nij e potvrđena,
njegova permanentna primjena, posvuda i tokom vremena,
bez dovoljne osude njegova prakticiranja, te činjenica da Allah
nikada nije dopustio – i neće dopustiti – da ummet koji je
najpotpuniji i najsavršeniji razumom i koji baštini najraskoš­
nije spoznaje, bude doveden u situaciju da se obraća nekome
ko ne čuje i ne shvaća, da to j oš smatra nečim lijepim i
poželjnim, a da to niko iz njegovih redova ne osuđuje, da se
taj običaj zadržava iz generacije u generaciju, i da se potonji
u tome povode za ranij ima, kao takvo ima svoju težinu.
Pripremio : Amir Beširević 
www.novihorizonti.net
izvor Ibn Qajjim el-Džewzi
KNJIGA O DUŠI

 

Viđeno: 46

236

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close