Vjera kao rješenje problema ovisnosti

Islam je put ka potpunom oslobođenju čovjeka

 

I druge islamske odredbe, poput posta, hadža, institucije zikra (stalnog spominjanja i veličanja Allaha), dove (neposrednog i poniznog obraćanja Stvoritelju) imaju jedinstven cilj a to je formiranje zdrave i uravnotežene ljudske ličnosti, koja će biti svjesna svoje zadaće u životu i koja neće dozvoliti da postane rob (ovisnik) razuzdanim strastima niti bilo kakvim porocima koji narušavaju ljudsko zdravlje i život.

Istinska vjera u Jedinog Boga, na način kako to islam određuje, predstavlja najmoćnije sredstvo u borbi čovjeka za puno oslobođenje od svih vrsta otuđenja i ovisnosti. Onaj ko istinski vjeruje u Jednog i Jedinog Boga i povezuje se s Njim putem klanjanja namaza pet puta dnevno, uz izvršavanje drugih propisa i odredbi koje su ustanovljene na osnovu Njegove nepogrešive Objave i Sunneta (prakse) Njegova Poslanika, alejhisselam, takva osoba nema potrebe da poseže za bilo kakvim opojnim sredstvima koja čovjeka pretvaraju u ovisnika. U slučaju da je čovjek već zagazio u to područje, Kur'an naučava da su vrata tevbe (pokajanja) širom otvorena, a i tada temeljne islamske dužnosti su od suštinskog značaja u tretmanu liječenja ovisnika jer je islam, zapravo, istinski put ka očovječenju čovjeka i njegovom oslobađanju od lažnih ovisnosti i robovanja. Vjernik i vjernica dok obavljaju namaz, na svakom rekatu obavezo izgovaraju riječi Fatihe: „Ijjake na'budu ve ijjake neste'in! – Samo Tebe, o Allahu obžavamo (tj. samo Tebi robujume) i samo od Tebe pomoć tražimo.“

Potrebno je znati da islam svojim sljedbenicima zabranjuje israf, prekomjerno uživanje, čak i onome što je dozvoljeno, što uveliko pomaže čovjeku da (na)uči kontrolisati svoje strasti i prohtjeve. Također, islam je kategoričan u zabrani svih alkoholnih pića i svih vrsta droga. Ono što opija u većim količinama, njegovo konzumiranje je zabranjeno i u najmanjoj mogućoj mjeri, kaže poznato fikhsko pravilo (ma uskire kesiruhu fekaliluhu haram). Ovdje se očituje velika mudrost islama u izričitoj zabrani droge, alkohola i drugih supstanci koje pretvaraju čovjeka u ovisnika; prvi korak je najvažniji jer tek kada čovjek nije probao prvu kap alkohola ili prvi „joint“ – tek tada može biti siguran da neće biti ovisnik o drogi, alkoholu ili nekom drugom zlu. Onaj ko tolerira zlo u početnoj fazi i ko ga dopušta u malim količinama on je, bez dvojbe, njegov presudni podržavatelj i saučesnik u njemu.

Imajući u vidu ovu činjenicu postaje jasno zašto zapadnjački model u borbi protiv ovisnosti polučuje slabe rezultate; taj model potcjenjuje moć početka i previđa da je u prvom koraku na putu zla već samo zlo, da je u njemu već sadržano cjelokupno putovanje najčešće na putu bez povratka. U takvoj konstelaciji ne iznenađuje činejnica da je, i pored ogromnih sredstava i stručnjaka raznih profila koji su uključeni u projekte liječenja ovisnosti, broj ovisnika svake godine sve veći.

U posljednje vrijeme i savremeni zapadnjački mislioci sve češće uviđaju pogubne posljedice odsustva vjere u Boga iz života čovjeka našega doba. Neki od njih upozoravaju da nevjerovanje u Boga "ima za neizbježnu posljedicu propast čovjeka u smislu da ono ruši ili lišava smisla sve ono što smo smatrali suštinom čovječanstva, kao što je traganje za istinom, razlikovanje dobra i zla, polaganje prava na dostojanstvo, polaganje prava na građenje nečega što odolijeva trošivosti vremena." (Isanović, 2003)

Islam je program života u skladu sa zakonima prirode, koje je Allah Uzvišeni odredio Svome stvaranju; njegovo vrhunsko dostignuće je potpuna koordinacija duhovnih i materijalnih aspekata ljudskog postojanja, tj. uspostavljanje ravnoteže između materije i duha, tijela i duše. U učenjima islama oba ova aspekta ne samo da su pomirena jedan s drugim, već se insisitira na činjenici njihove koegzistencije i stvarne nerazdvojivosti kao prirodnog temelja života. Kao očit primjer te koordiniranosti može poslužiti upravo oblik islamske molitve (namaza) u kojoj su duhovna koncentracija i određeni tjelesni pokreti međusobno koordinirani. To je, ustvari, odraz samog sastava ljudskog života u kojem su duhovni i tjelesni elementi međusobno isprepleteni. Čovjek je biće sazdano od tijela i duše a svrha ljudskog postojanja je stalno obožavanje Allaha Uzvišenog u svim segmentima i aktivnostima ljudskog života.

Prema naučavanjima časnog islama vjernici i vjernice trebaju izgrađivati svijest o tome da su ovisni samo o Allahu. Ukoliko u tome uspiju ta ovisnost će prevladati svaku drugu ovisnost.Tamo gdje nema priznavanja ovisnosti o Allahu moguće su razne druge ovisnosti, koje svjedoče o ljudskoj degradaciji i njegovom padu u podljudskost, ili kako bi rekao veliki učenjak Ebu Hamid el-Gazali, to je čovjekov pad na nivo obične životinje, ili, što je još pogubnije, divlje životinje – zvijeri, ili, ne'uzu billah, sotone! Onaj ko postane ovisan samo o Allahu, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih svjetova i svega što u njima postoji, svaka druga ovisnost bit će isključena, što podrazumijeva i ovisnost o drogi, akoholu i drugim pošastima.

Molimo Svevišnjeg i Svemilosnog Allaha da sačuva nas i našu mladež od droge, alkohola i svih poroka, stranputica i nastranosti!

Safvet Halilović

Viđeno: 30

195

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close