Zaboravljeni heroji: Ivan Mijačević – brigadir koji je otišao tiho i sramotno

Grad Gradačac, baš kao i većina gradova Bosne i Hercegovine, ima određene specifičnosti kada je u pitanju posljednji odmbrambeno – osolobodilački rat ‘92 – ‘95. Gradačačka 107. motorizovana brigada, ne samo da je sa oko 7 000 pripadnika bila najveća brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine, već je dobijanjem statusa “viteška”, 15. aprila 1993. godine, postala prva brigada ARBiH sa tim nazivom. Brigada koja je čuvala grad jednog od najvećih junaka Bosne, Husein kapetana Gradaščevića, i kapiju njezine Posavine, u prethodnom ratu dala je 624 šehida i poginula borca. Stroj od blizu 7 000 bosanskih gazija predvodio je čovjek tako jednostavnog nadimka, a tolike srčanosti i hrabrosti – Ivo, Ivan Mijačević.

Poznat još kao i kapetan, Ivan Mijačević je rođen u naselju Tramošnica Gornja, općina Gradačac 19. januara 1947. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom gradu, a školovanje nastavlja na Vojnoj akademiji Jugoslovenske narodne armije – rod artiljerija. Radio je kao službeno vojno lice u Sloveniji. Nakon povlačenja JNA iz Slovenije, Mijačević se vraća u Gradačac i uključuje se u formiranje Teritorijalne odbrane gdje, 25. aprila 1992. godine, postaje njezin prvi komandant, a naredbom Predsjedništva Republike BiH, 21. decembra, postaje i komandant 107. brigade Gradačac. Dužnost komandira brigade obavljao je sve do 2. avgusta 1994. godine, kada je pod čudnim okolnostima i optužbama smijenjen. Sramno biva optužen i za saradnju sa HVO, koji ga je, navodno, vrbovao u svoje redove još početkom rata. Mijačević je takve navode negirao riječima: “Ja nisam Hrvat po zanimanju, nego samo po nacionalnosti”. Svojom harizmom, veseljem, smirenošću i poštenjem stekao je velike simpatije kod svojih boraca i stanovnika grada Gradačca i cijele BiH.

Nakon rata živio je u veoma teškim prilikama, sa statusom 60% ratnog vojnog invalida. Prvo ga je u maju 1997. godine uhapsila policija Republike Srpske, u čijem je pritvoru bio nepuna dva mjeseca. Sve do 2006. godine nije imao gotovo nikakve naknade za zasluge koje je stekao u ratu, kada mu je federalno Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata i Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona, uplatilo jednokratnu pomoć. I općina Gradačac je njegovoj porodici tek iste godine odlučila isplaćivati po 500 KM naknade svaki mjesec. Međutim, njegovo zdravstveno i stambeno pitanje nikada nije riješeno. Nakon duge i teške bolesti preminuo je 5. septembra 2007. godine u Gradačcu.

Na komemoraciji povodom smrti Ivana Mijačevića Željko Knez, prvi komandant 2. korpusa ARBiH, je izjavio: “Pitam se da li smo svi dovoljno učinili da olakšamo Ivanu posljednje dane. Nadam se da ćemo u budućnosti znati cijeniti njegovu hrabrost i zalaganje za Bosnu i Hercegovinu”.
armijarbih.com

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close