Zašto je Turska oborila ruski Su-24? ( ANALIZE )

Sirijski sukob koji u ovoj zemlji traje od 2011. godine i koji je potpuno nerealno stvorio globalnu svjetsku opasnost pod nazivom DAIŠ, polahko prerasta u ratno područje na kojem se počinju sukobljavati najveće ratne sile.

Jučerašnje obaranje ruskog borbenog aviona SU- 24 od strane turskog ratnog vazduhoplovstva u momentu je šokiralo svjetsku javnost i donekle unijelo još veću dozu nerazumjevanja i straha od mogućih dešavanja na Bliskoistočnoj ratnoj sceni.

Izjava turskih vojnih zvaničnika „Ruska vojna letjelica upozorena je najmanje deset puta da napusti turski vazdušni prostor“ uz fotografski prikaz radarskog preleta SU-24, nije bila uvjerljiva za sve one koji su pomno iščekivali zvaničnu verziju o obaranju ruskog vojnog aviona. „Naša borbena letjelica nije bila u vazdušnom prostoru Turske i avion je pogođen na teritoriji Sirije“, rekli su u ruskom ministarstvu odbrane. Ovu izjavu rusko ministarstvo odbrane potkrepljuje i kordinatama na kojima se SU -24 nalazio kad je došlo do pogotka u repni dio aviona, nakon čega je došlo do katapultiranja pilota i pada borbenog zrakoplova. Sam incident prouzročio je i hitnu sjednicu komande NATO snaga gdje su članice ove alijanse iznijele stavove spram preleta ruskih letjelica koje bombardiraju položaje DAIŠ-a u Siriji.

Da bi došli bar do nekih zaključaka oko samog čina obaranja SU-24, moramo se vratiti na izjave Glavnog Štaba Oružanih Snaga Turske i na onu izjavu da je avion bio upozoren najmanje deset puta prije ispaljivanja raketa i njegovog obaranja.

Po radarskoj slici na koju se pozivaju turski vojni zvaničnici i na kojima se vidi trag narušavanja  turskog zračnog prostora pojavljuje se jedna nelogičnost, koja stvara sumnju u istinitost tvrdnji da je ruski avion mogao biti upozoren toliko puta.

Naime područje oslikano kao prelet SU-24 , odnosno dio Turske države na kojem se navodno desio incident toliko je kratko da ne postoji nikakva mogućnost da se ruska letjelica mogla toliko puta upozoriti jer bi shodno svojoj brzini leta dobrano bila u sirijskom zračnom prostoru.

Teroristički napadi u Parizu u kojima je smrtno stradalo 129 ljudi doveli su do približavanja stavova oko zajedničke borbe protiv DAIŠ-a između Ruske Federacije i SAD-a.

Ovim još uvijek nepotpisanim sporazumom regulišu se odnosi izmedju koalicije „Pravedni udar“ predvođeni SAD-om i ruskih vazdušnih snaga koje po položajima ove terorističke organizacije djeluju od 30 septembra  ove godine na poziv aktualnog Predsjednika Sirije Bashara al Assada. Samim tim i čin obaranja SU-24 koji je bio na borbenoj misiji izvršenja udara po DAIŠ-evim položajima kod Latakije izazvalo je ne malo iznenađenje i kod visokih zvaničnika pri NATO savezu.

Sinoćnje izjave nekoliko visokopozicioniranih oficira pri ovoj vojnoj alijansi,  koji ističu da je ovo zaista ozbiljan incident i da se ne može objasniti zašto Turska nije postupila po principu „isprati sa svoje terotorije“, zapravo i potvrđuje ishitreni potez turskih vojnih snaga.

Naravno da svaka zemlja u skladu sa svojim mogućnostim mora i treba da brani svoj teritorijalni integritet i to niko ni zvaničnoj Ankari ne spori, ali Turska je morala imati u vidu da prelet od nekih 15 km iznad svoje teritorije zapravo ima istu svrhu , a to je borba protiv nove pošasti zvane DAIŠ i da ruska borbena letjelica nije imala prema ovoj zemlji nikakve ratne namjere. Sukladno ovome može se posmatrati i izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina  koji kaže:“Akt Turske je zabijanje noža u leđa Rusiji, koji će imati dalekosežne poslijedice“.

Međutim , ako izuzmemo prijeteći ton u drugom dijelu ove izjave moramo se zapitati šta je Putin rekao i zašto je zapravo došlo do obaranja ruskog lovca SU – 24?

Ruske vojne aktivnosti u Siriji usko su vezane za mnogobrojne ugovore koji vezuju ove dvije države  kao i na dugogodišnje prijateljstvo dva naroda koje se proteže kroz desetljeća unazad. Rusija je uvijek bila na strani legalne vlasti i žestoko se protivila uvjetovanjima o odlasku Bashara al Assada, pozivajući se pritom na izbore u Siriji na kojim je ovaj lider odnio ubjedljivu pobjedu, dakle on je izbor sirijskog naroda.

S druge strane, najgorljiviji zagovornik svrgavanja sirijskog  predsjednika bio je upravo Redžep Tayip Erdogan, nazivajući Assada „ubicom sopstvenog naroda“ i „najvećim zločincem na zemlji“. Ova dva potpuno suprotna stava naspram situacije u Siriji doveli su i do udaljavanja, kako političkog tako i ekonomskog, između Rusije i Turske pa je čak „Turski tok“, gasovod koji je iz Rusije preko Turske trebao da snabdijeva Evropu ostao mrtvo slovo na papiru. Tenzije između ove dvije moćne države polako rastu kako se Rusija aktivno uključuje u sukob u Siriji i kako njihovi avioni počinju donositi prevagu u ratnoj sreći na stranu regularnih sirijskih snaga.

Međutim usijanje netrpeljivosti, što će u konačnici i dovesti do ovog famoznog obaranja SU-24 jeste djelovanje ruskih vazduhoplovnih snaga na području Latakije koja se graniči sa Turskom državom.

Naime u tom sektoru nalaze se tzv“ Turkmenski pobunjenici“, odnosno sirijci turskog porijekla koji se vode kao „umjereni“ i koji po svojoj vokaciji treba da se bore protiv DAIŠ-a. Ove snage ,“umjereni pobunjenici“, ne da se ne suprotstavljaju  Baghdadijevim trupama već zajedno sa njima atakuju na regularnu SAA i ne poduzimaju nikakve aktivnosti kako bi DAIŠ spriječili u izvršavanju mnogih zločina na ovom teritoriju.

Shodno tome u poslijednjih dvadesetak dana rusko vazduhoplovstvo je izuzetno aktivno djelovalo na  linijama oko Latakije nanoseći  i DAIŠ-u, ali i turkmenskim pobunjenicima ogromne gubitke. I Sirijska Arapska Armija koristeći podršku Rusije iz vazduha izvela je opsežnu ofanzivu na ovom području pri čemu je desetkovala nekoliko turkmenskih brigada i oslobodila veliki dio teritorija, koje su ove snage držale pod svojom kontrolom.

Ali zbog čega su „turkmenski pobunjenici“ toliko bitni za Tursku vladu, osim po svom genetskom kodu?

Turkmeni , zapravo imaju veoma važnu ulogu za nakane Turske države i čine oružanu silu koja ima zadatak da spriječi povezivanje kurdskih jedinica sa  regularnom sirijskom vojskom kako bi spriječili stvaranje kurdskog teritorija uz samu granicu sa sirijskim sjevernim susjedom.

Obaranje ruskog borbenog lovca je jedna vrsta poruke kojom Turska želi reći da neće dozvoliti slamanje turkmenskih snaga u grčevitoj borbi protiv formiranja autonomne kurdske oblasti.

Međutim, sam čin rušenja SU-24 je svojevrstan autogol koji  će Turska itekako osjetiti.

Ako izuzmemo moguće vojne prevencije Rusije prema ovoj državi, Tursku sigurno očekuje teška ekonomska blokada zvanične Moskve. Na hiljade turskih kompanija nalaze se u Rusiji, najviše iz oblasti građevinarstva, dok turski turizam svoj prosperitet unaprijeđuje zahvaljujući najviše ruskim grđjanima koji čine skoro polovicu svih turističkih aranžmana na u turskim ljetovalištima.

„Pozivam ruske građane da ne putuju u Tursku i da svoje namjere da li poslovne ili turističke obavljaju u nekoj drugoj, prijateljskoj zemlji“, rečeno je jučer. Ova zastrašujuća izjava Sergeja Lavrova, ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, pojačava eho u iščekivanju odluka, koje će vlada ove države poduzeti u vezi sa nepotrebnim incidentom koji se desio na samoj granici Turske i Sirije.

 

Za Global CIR piše Harun Sejdić

 

20