Zašto nas voljeni moraju napustiti?

Kada sam imala 17 godina, usnila sam san. Sanjala sam da sjedim u džamiji i da mi prilazi mala djevojčica. Upitala me je: „Zašto ljudi moraju da napuste jedni druge?“

U suštini je ovo pitanje vezano za prirodu života na ovom svijetu, svijetu prolaznih trenutaka i privremenih veza među ljudima…mjesta na kojem su vaši dragi s vama jednog dana, a sutra ih već nema. Ova je stvarnost tako bolna jer je u suprotnosti s našom prirodom. Mi, ljudi, smo stvoreni da tražimo, volimo i borimo se samo za ono što je savršeno i vječno. U našoj je nutrini želja za vječnim. A tražimo vječno samo iz razloga što nismo stvoreni za život na ovom svijetu.

Naš prvi i istinski dom je Džennet; zemlja koja je i savršena i vječna. I stoga je želja za takvim životom dio našeg bića.

Zbog toga nas odlasci voljenih bole. Allah je u nas usadio čežnju koju jedino može ispuniti ono što je vječno i savršeno. Ali ipak nam On pruža i primjere.

Sve na ovom svijetu nas podsjeća na ahiret i vječni život. Imamo stvari koje podsjećaju na vatre Džehennema, neuzubillah, i na ovom svijetu. Znamo kako ovosvjetska vatra gori; znamo kako peče. Znamo kakvi su gnoj i kipuća voda.

Ali na ovom svijetu imamo i ono što podsjeća na blagodati Dženneta. I ne postoji bliži primjer koji nam može dočarati ljepote džennetske od Mekke i Medine. Koja je zemlja bliža nebesima od one koja se nalazi tačno ispod nebeske Ka'be? A opet, moramo i nju da napustimo. Kao što su Adem i Hawwa morali da nakratko napuste Džennet – i mi moramo da idemo.

I upravo je takva priroda ovog svijeta. On je sazdan od niza trenutaka. Neki su od njih ispunjeni mirom, a neki bolom. Ali su oni samo trenuci koji prolaze. Naša odvojenost i odlazak od Ka'be je slična napuštanju Dženneta od naših predaka. Napuštanje Mekke je za mene pokazatelj velikog zakona: ovo je svijet na kojem kad tad moramo napustiti one koje najviše volimo.

Ali samo Jednog nikad ne moramo napustiti. Samo je Jedan Vječan i neprolazan. Samo Allah.

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.“ Kur'an, 55:26-27.

“I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!“ Kur'an, 28:88.
„Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.“Kur'an, 50:16.

Naša veza s Allahom je u našim srcima i dušama. I prisjetimo se šta je Allah obećao Ademu, alejhi-s-selam, kada je napuštao Džennet?

„Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.“ Kur'an, 2:38.

Istina je da na ovom svijetu moramo da napustimo i Ka'bu, i voljene. I to mnogo boli. Ali nikada ne moramo da odemo od Allaha. Osim ako sami ne izaberemo. Ukoliko sami ne odlučimo da Njegovoj vjeri okrenemo leđa. Mi smo ti koji odabiremo da se udaljimo od Njega. I šta se desi kda tako postupimo? Allah kaže: „

„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. "Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?" "Evo zašto" – reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen." Kur'an, 20:124-126.

Braćo i sestre, postoji jedan način da nikada ne izgubimo tu blizinu, smiraj i drhtaj srca. Postoji jedan način kako da zaštitimo sebe od straha i boli gubitka:

Zikr – spominjanje i sjećanje na Allaha.

„One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!" Kur'an, 13:28

Postoji Džennet na ahiretu u koji želimo da kročimo. I možda se dok smo pored Ka'be osjećamo kao da smo u Džennetu. Ali baš kao što je Adem, alejhi-s-selam, morao otići, tako i mi moramo da napustimo Mekku. Ali nas Allah ne napušta i On nam je podario još jedan Džennet na ovom svijetu.

„Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.“ Kur'an, 2:38.

Džennet na ovom svijetu jeste spominjanje Allaha. Džennet je u pokornosti Njegovoj vjeri. I onaj ko se čvrsto drži tog užeta, istinski boravi u dunjalučkom Džennetu.

Ibnu-l-Kajjim El-Dževzijje, rahimehullah, je rekao: „Ko ne uđe u Džennet na ovom svijetu, neće ući niti u Džennet na ahiretu“.

 

Izvor: govor Yasmin Mogahed

Za Sebil.eu preveo: Nedim Botić

Viđeno: 123

28

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close