Zašto se javljamo na mobitel ?

Kada nekog zovemo na mobitel, najviše volimo kad nam se pozivani odmah javi. Ako se, pak, odmah ne javi, dobro je ako se i kasnije javi. Međutim, šta radimo s onima, kojima smo valjali, stalno ih zovemo a oni nam se ne javljaju, izbjegavaju nas, kriju se i bježe?! Naravno, na takve budemo ljuti ili im leđa okrenemo i prekrižimo ih. E takav je odnos između nas i našeg Gospodara i Stvoritelja, Koji nam je najviše i Jedini valjao i dobro učinio. On nas stalno poziva. 

Kada ezan uči, to nas Gospodar poziva da Mu se odazovemo. Ako se odazovemo i namaz obavimo, uradili smo najbolju stvar, čiju ćemo pravu vrijednost saznati tek na Ahiretu, a i na Dunjaluku je ta vrijednost ogromna i nemjerljiva.
Ako se, pak, ne odazovemo, onda imamo propušten poziv. Na našem "displayu" piše "missed call/s", propušten poziv. 
Neki ljudi ne stižu se javiti odmah, pa računaju da će se kasnije javiti. Ni to nije loše, zapravo, bolje je od potpunog ignorisanja poziva. 
Međutim, najbolje je javiti se odmah, dok traje poziv. Zato, brate, sestro, prijatelju, kad čuješ poziv, javi se i spusti svoju "slušalicu" na zemlju, da čuješ svoje bilo i vidiš svoju blisku poziciju. 
"Učini sedždu i približi se!", Kur'an kazuje.