Allah je podijelio djela kao što je podijelio opskrbu

Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao govor ashabima, oni bi ga okruživali kao što narukvica okružuje zglob na ruci, iščekujući s nestrpljenjem svaku njegovu riječ. Jedanput im je, kako prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: ”Ko udijeli dvoje (dva dinara, dva dirhema ili nešto drugo) na Allahovom putu, bit će pozvan sa džennetskih vrata: ‘O Allahov robe, ovo je dobro (jedan od tvojih hajrata)!’ Ko bude redovno klanjao namaz, bit će pozvan sa vrata namaza; ko se bude borio na Allahovom putu, bit će pozvan sa vrata džihada; ko bude mnogo postio, bit će pozvan sa vrata posta, a ko bude mnogo udjeljivao sadaku, bit će pozvan sa vrata sadake.” Tada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: ”Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke! Uistinu je sretan onaj ko bude pozvan sa svih kapija, pa hoće li iko biti pozvan sa svih džennetskih kapija?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Da, nadam se, Ebu Bekre, da ćeš ti biti jedan od njih.” (Buharija i Muslim)

Najjednostavnije objašnjenje ovog hadisa nalazimo u priči koju je zabilježio imam Ez-Zehebi u svom djelu Sijerul-a'lam en-nubela o imamu Maliku i pobožnjaku Abdullahu el-‘Umeriju, koji se povukao u izolaciju (osamu) radi posta, namaza i učenja Kur'ana, pa je pisao imamu Maliku s ciljem da i njega podstakne na izolaciju i posvećivanje ibadetu i čišćenju vlastite duše.

Imam Malik mu je odgovorio na pismo, rekavši: ”Allah je podijelio djela kao što je podijelio sredstva za život, pa je možda nekome data mogućnost da mnogo klanja namaz, a nije mu data mogućnost da ide u džihad, nekom je opet Allah otvorio vrata sadake, a nije mu otvorio vrata dobrovoljnog posta. Širenje znanja je jedno od najboljih djela dobročinstva i ja sam zadovoljan sa onim što mi je Allah podario i omogućio, i ne mislim da je manja nagrada za ono što ja radim u odnosu na ono čemu si se ti posvetio, a nadam se da smo obojica u dobru.”

Ako svako od nas malo bolje razmisli o sebi, otkrit će da je osnažen da čini određeni ibadet, dok za neki drugi ibadet nije u toj mjeri osnažen. Stoga, neka poveća taj ibadet, jer su to njegova vrata do Dženneta, s tim što ne treba zapostavljati ni druga džennetska vrata. Neko od nas će otkriti da mu je data sposobnost dobrovoljnog posta, ali da mu nije data sposobnost i mogućnost za udjeljivanje sadake, nekom je opet olakšano i omiljeno učenje Kur'ana, a nisu mu, u istoj mjeri, otvorena vrata učenja i proučavanja hadisa.

Dovoljno je da što više činiš ono što ti je Allah omogućio i da ustraješ u tome, a da ne ostavljaš u potpunosti ni druge dobrovoljne ibadeta i dobra djela. I kada bi svako od nas radio i ustrajavao u izvršavanju onoga što mu je olakšano, stanje islamskog ummeta bi se uveliko popravilo.

Hassan ibn Sabit nije nosio sablju, ni u džahilijjetu ni u islamu, i nikada nije učestvovao u džihadu, ali mu je Allah podario dobro u poeziji, pa je branio islam svojim pjesmama koje nisu bile ništa manje ubojite od sablje Halida ibn Velida, i svaki od njih pomogao je islam sa onim što mu je Allah podario i čime ga je odlikovao i osnažio.

Stoga, pogledaj u dar koji ti je Allah dao i ustanovit ćeš da jedna od utvrda islama čeka na tebe da je čuvaš i braniš, pa budi tamo, jer tvoje mjesto je tamo gdje te je Allah postavio.

Izvor: saff.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close