Allahova milost i oprost bolji su od svih dunjalučkih blagodati

Piše: Šejh Džafer al-Talhavi

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Mnoštvo je kur'anskih ajeta u kojima se opetuje Božanska istina koja glasi:”Allahova milost i oprost bolji su od svih dunjalučkih blagodati.” Allah, dž.š., time želi da se načela uzvišene vjere islama duboko urežu u svijest i srce svakog muslimana i muslimanke, te da ih u svom životu dosljedno slijede i primjenjuju. Ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko takvih ajeta:

”Oprost i milost Allahova su zaista bolji od onoga što oni gomilaju.” (Ali Imran, 157.);

”Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'”(Junus, 58.);

”Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Ez-Zuhruf, 32.);

”I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi, – ono što je kod Allaha – za vas je, da znate, bolje!” (En-Nahl, 95.);

”A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!”(El-Bekara, 103.);

”One kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: ‘Mir vama! uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!”’(En-Nahl, 32.);

“Ono što je u Allaha bolje je i od veselja i od trgovine.”(El-Džumua', 11.)

Mudrost vrijednosti i dobrote Allahove milosti i oprosta, u odnosu na sve dunjalučke blagodati, ogleda se u sljedećem:

Prvo, ostvarivanje bilo koje dunjalučke blagodati zahtijeva umaranje i ulaganje velikog truda, na šta aludira ajet: ”Mi čovjeka stvaramo da se trudi.”(El-Beled, 4.) Međutim, često puta se desi da čovjek, i pored uloženog truda, umre i ne iskoristi blagodati i dobra koja je stekao. Pjesnik veli:

 Koliko je zdravih umrlo a da bolest nisu doživjeli,

koliko je bolesnih koji su u postelji dug vijek proživjeli.

Koliko mladića bezbrižno dočeka novi dan,

a ne znaju da im je ćefin već izatkan.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Čovjek govori: ‘Moj imetak, moj imetak!', a šta on ima od svog imetka, osim troje: ono što pojede – to izbaci iz sebe, ono što obuće – to se pohaba i ono što udijeli – to mu donese korist. Sve ostalo nestaje i ostaje drugim ljudima.” (Muslim)

A što se tiče traženja Alahove milosti i oprosta, to čovjeku donosi sigurnu dobit i korist, jer Allah Svoje obećanje ne krši, a On je objavio: ”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 7.)

Drugo, Allahova milost i oprost je ono što ostaje i što te i sutra čeka, a možda imetak ili neka druga dunjalučka blagodat koju danas stekneš, sutra nećeš dočekati. Koliko puta se desilo da čovjek osvane kao vladar, a omrkne kao zarobljenik, a ahiretske blagodati i dobra ne prestaju, kao što dolazi u ajetima: ”A dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.” (El-Kehf, 46.); ”Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.” (En-Nahl, 96.)

Treće, ukoliko pretpostavimo da imetak i potraje, postoji mogućnost da se desi nešto što će čovjeka spriječiti da ga koristi i da u njemu uživa, poput teške bolesti i sl., za razliku od ahiretskih koristi kod kojih ne postoje takve mogućnosti.

Četvrto, ukoliko pak pretpostavimo da se imetak, uz njegovo trajanje, može i iskoristiti, ne možemo zanemariti činjenicu da su dunjalučki užici pomiješani sa bolom, a njegova korist pomiješana sa štetom, što nije slučaj sa ahiretskim užicima i koristima.

Peto, ukoliko pretpostavimo da dunjalučke koristi i užici mogu biti i bez bola i štete, ne možemo zanemariti činjenicu da su one kratkotrajne i prolazne, i što su užitak i korist od dunjalučkih blagodati veći i potpuniji, to je i tuga i žalost nakon gubitka i nestanka tih blagodati veća.

Život na dunjaluku je u znaku stalnih mijena između dobra i zla, izobilja i neimaštine, dolaska na vlast i smjene sa vlasti, žalosti i radosti, siromaštva i bogatstva, zdravlja i bolesti, ljubavi i mržnje, uspjeha i neuspjeha, udobnosti i tegoba, poteškoća i olakšavanja, upotpunjavanja i prekidanja, rastanaka i sastanaka, života i smrti, i ko je to na dunjaluku ostvario svoj cilj a da nije bio uznemiravan?!

Adem, a.s., je tražio život u Džennetu, pa je istjeran iz njega; Nuh, a.s., je molio za svoga sina, pa mu nije udovoljeno; Ibrahim, a.s., je iskušan vatrom; Jakub, a.s., gubitkom voljenog sina; Jusuf, a.s., je iskušan borbom sa strašću; Ejub, a.s., je iskušan teškom bolešću; Davud, a.s., i Sulejman, a.s., iskušani su fitnom dunjaluka, a dobro nam je poznato šta je sve preživio posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., od gladi, uvreda, životne oskudice, itd. Dok su ahiretske koristi i užici zaštićeni od prekidanja i nestajanja.

Uzvišeni je objavio: ”A oni srećni – ko su srećni?! Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji, i među bananama plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekuće i usred voća svakovrsnog, kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti.”  (El-Vakia', 27.-33.);

”A srećni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti, – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; bit će to dar koji će neprekidno trajati.” (Hud, 108.)

Šesto, dunjalučke koristi su osjetilne, materijalne, a ahiretske koristi su duhovne. Materijalno je prezreno, a duhovno je uzvišeno i vrijedno.

”Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

Reci: ‘Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost’ – a Allah dobro poznaj robove Svoje.” (Ali Imran, 14.-15.)

Allahu dragi, molimo Te da nam podariš ahiretske blagodati i užitke, bez prethodne kazne, obračuna i sramote! Amin!

Saff.ba