Allahovo pravo prema ljudima i pravo ljudi prema Allahu

Od Muaza ibn Džebela, Allāh bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: “Sjedio sam iza Allāhovog Poslanika na magarcu pa me je upitao: “O Muaze, znaš li šta je Allāhovo pravo kod robova i šta je pravo robova kod Allāha?” Rekao sam: “Allāh i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: “Allāhovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju i da Mu ništa ravnim ne smatraju, a pravo robova kod Allāha je da ne kazni onoga ko Mu ne smatra nikoga ravnim. ” Rekao sam: “O Allāhov Poslaniče, pa hoću li obradovati ljude?” Reče: “Nemoj ih obavjestiti, pa da se oslone. ” (Hadis prenose Buhārī i Muslim)

Kaže Uzvišeni Allah: ”Nisam stvorio džinne i ljude, osim da bi samo Mene obožavali. ” (Ez-Zarijat, 56)
Ibn ‘Abbās kaže:”. . . osim da Me jednim učine

Tewhīd je, dakle, prva stvar koju je obaveza naučiti svakom mukellefu (šerī’atskom obvezniku), on je prvi wādžib i zadnji wādžib, prvo čime čovek ulazi u islām i zadnje čime napušta dunjaluk i o njemu će biti pitan u kaburu.

Allah Uzvišeni kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali, obožavajte Allaha a klonite se taguta!” (An-Nahl, 36)

Uzvišeni obavještava da je On zaista slao u svakom stoljeću i svakoj grupaciji naroda poslanika da ih poziva u obožavanje Allaha Jedinog i da im zabranjuje obožavanje nekog ili nečeg mimo Njega. Kao što kaže Uzvišeni:

“Prije Tebe nijednog Poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato samo mene obožavajte!” (Al-Anbiya, 25)

I svaki Poslanike je svoj poziv započinjao pozivom u tewhid. Kao što je Uzvišeni rekao o Hudovom narodu kada im je rekao: “Obožavajte Allaha. Vi drugog boga osim Njega nemate.” (Al-A’raf, 65)

Otuda naredba tewhīda ima prednost nad bilo kojom drugom stvari, poput namāza, zekāta, hadždža, posta i ostalih islamskih propisa, zbog riječi Uzvišenog:

“A nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da obožavaju Allāha, čisto, jedino Njemu vjeru ispovijedajući, ostavivši svaku neistinu, pravovjerno, i da uspostave namāz i daju zekāt, a to je istinski dīn.” (El Bejjine, 5)

Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, je ostao u Mekki 13 godina pozivajući u tewhīd, dok je namāz, prema jednom mišljenju, propisan tek u 10. godini. A kada je poslao Muaza u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je: ”Ti odlaziš narodu od sljedbenikā Knjige, pa neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude šehādet da nema drugog božanstva vrijednog obožavanja osim Allāha…”

A u jednom riwājetu (stoji da mu je rekao): ”…da ostvare Allahov tewhīd (da učine Allaha jednim)…

A u drugom: ”...da čine ‘ibādet samo Allāhu

A nakon toga je spomenuo namāz, zatim zekāt, itd.

Ovaj je tevhid vjera Islam i Allah ne prihvata od bilo koga kao vjeru osim njega kao što je rekao plemeniti, sin plemenitog, sin plemenitog, Jusuf a. s.: “Sud je samo Allahov. Naredio je da obožavate samo njega…” (Jusuf, 40)

Ovo je ta vjera koju je poslao po Svojim poslanicima i objavio u svojim knjigama i naredio poslanicima da je uspostave kao što je Uzvišeni rekao: “On vam Propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo Tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Ispovjedajte vjeru i ne podvajajte se u njoj…'”! (Eš-Šura, 13)

A Svome vjerovjesniku Muhammedu sallallahu alejhi ve selleme je rekao:
“Reci: ‘Meni je naređeno da se samo Allaha obožavam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu Ja pozivam i Njemu se vraćam.'” (Er Ra’d, 36)

Cijeli Kur’an govori o ovom tevhidu, tumači ga, govori o nagradi za njega i prijeti kaznom onome ko ga je zanijekao. Prema tome , značenje svjedočenja da nema boga osim Allaha jeste nijekanje širka i odricanje od njega i onog koga počini i iskreno posvećivanje obožavanja samo Allahu, te vjerovanju u Poslanika i pokornost njemu.

Kao što kaže Uzvišeni: “A odredio je Gospodar tvoj da ne obožavate, izuzev Njega…” (El- Isra, 23)

“I obožavajte Allaha i ne pridružujte Njemu ništa!” (En-Nisa, 36)

Ovaj ajet ukazuje da je izbjegavanje širka uvjet za ispravnost ibadeta i u osnovi ibadet bez toga nije ispravan, kao što je Uzvišeni rekao: “A da su oni širk činili, sigurno bi im propalo šta su radili.” (Al-An’am, 88)

Takođe kaže Uzvišeni: “A doista je objavljeno tebi i onima prije tebe:”Ako pridružiš (nešto ili nekoga) sigurno će propasti rad tvoj i sigurno ćeš biti od gubitnika.” (Ez-Zumer, 65-66)

Uzvišeni je odredio i potvrdio ovaj tevhid u Svom govoru: “Uistinu meni je naređeno da obožavam Allaha, odan Njegovoj vjeri…” (Ez-Zumer, 11)

Din jeste ibadet činjenjem onoga što je naređeno i ostavljanjem onog što je zabranjeno. Danas se proširilo neznanje o tevhidu, koji je temelj islamske vjere, jer je zaista njegov temelj da se ne obožava niko mimo Allaha i da se ne obožava nego s onim kako je On propisao. Ovo je napušteno i obožavanje većine postalo je pomiješano sa pridruživanjnem (širkom) i novotarijama (bid’atima). Međutim Allah Uzvišeni, a Njemu pripda hvala, nije ostavio zemlju a da na njoj nema onih koji bdiju nad Njegovim dokazima i pozivaju Njemu na temeljima jasnog znanja.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Izvor:n-um.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close