Ammara Šabić: Pitate me zašto hidžab – Ja vas pitam zašto ne?

Pitate me-zašto hidžab?
Ja vas pitam: zašto ne?

Pitate li druge žene- zašto baš TA boja kose??
Pitate li zašto one BAŠ TAKVU odjeću nose?

Ah, da!
Pa, vi samo „brinete za mene“,
dok od brige, nepravedno,
izuzimate druge žene.

Otkud niknu ubjeđenje, i nesuvisla tvrdnja,
da moj izbor – NIJE MOJ??
Dajete mi pravo da „biram“
ono što mi kažete da trebam da želim…
A ja bih, kao, trebala
toj „slobodi“ da se veselim, pa da budem potaman…
ne stoje mi ti aršini, aman!

Vidite, ja kad nemam prijevoz , hidžab me nosi.
Znam da trebam biti baš tu gdje jesam,
i da nemam nafake tamo gdje me nema.
Tu istinu ne može promijenit’ „vjetar u kosi“!
Putujem u klasi „onako je-kako je“, bez problema.

Tamo gdje ja ulazim, vrata se otvaraju sama.
Na me’ paze neki skeneri nevidljivi.
Ležeći policajci na mojoj džadi postaju savitljivi.
Vladajući standardi – odjednom prilagodljivi.
Želje, ambicije, ciljevi- lahko ostvarivi.

Pa, u čemu je, onda, problem??
Može li mi neko reći??
U meni,u nama,u drugima…
il’ je neki belaj veći
prepreka na putu
ostvarivoj sreći?

Onaj Ko mi život daje,
iz hude me kapi stvori,
korak svaki moguć čini,
nafakom me, dahom, dvori,
Kur’anom mi lijek zbori,
hidžab- kaže – zaštita je!
Pred nevoljom – utvrda je.
Pred hrszuom – mandal mi je.
EVO, DUŠA MI SE SMIJE, KAD VAM KAŽEM…
Nema niko preči
da robinja mu budem,
voljena,
Spokojna
Nurom dina prekrivena,
Vesela…
Do Onog Koji može sve.

Ako neko u tome vidi problem- nek mi kaže gdje je!

Pitate me-zašto hidžab?
Ja vas pitam: zašto ne?

To je meni kao da me neko pita:
„Kako si?“
A kad mu odgovorim,
on mi kaže- ne znaš ti.

Nije red da pitam kako ste vi,
ako nemam lijek da ponudim,
za slučaj da kažete da vas glava boli.

Pitate me zašto hidžab?
Je l’ to neko ima „lijek“ protiv radosti?
Ima li to neko recept protiv svijesti
da nema „ne mogu“ kad čelo spustim
na mjesto gdje inače spuštam nogu,
a ostanem visoko…iznad…
i bez da izustim…
želju srca ugedam
kako mi se smije veselo;
u znak da je vrijeme došlo
da kažem:
„Elhamdulillah! Još mi se jedna dova primila!“

Još mi se jedna sestra pokrila….

Ammara Šabić