Ashab koji je zadivio kralja
Bizantijski car je mnogo slušao o neustrašivosti ashaba, Allah bio s njima zadovoljan, o njihovoj strpljivosti i spremnosti da ginu na Allahovom putu, tako da mu je to sve zvučalo poput bajki. Abdullah b. Huzafe es-Sehmi bijaše zarobljen od strane Bizantinaca. Oni ga odvedoše svome vladaru i rekoše:”Evo jednog od drugova Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem,.Željeli su da ga testiraju i uvjere se da li su te…
.. priče o ashabima istinite. Rekoše mu;”Ako se pokrstiš i prihvatiš krščanstvo,dat ćemo ti polovinu svoga carstva”. Abdullah na to odgovori: ”Kada bi mi dao svu svoju vlast i sve što posjeduju Arapi da za samo jedan tren (koliko bi se moglo okom trepnuti)napustim Muhammedovu vjeru,ja opet ne bi pristao”.
”Onda ću te ubiti”, reče mu car. ”Kako god hočeš”,odgovori mu Abdullah.Car naredi,pa Abdullaha razapeše na krst. Strijelcima pak naredi da gađaju strelicama blizu njega, kako bi ga zastrašili. Istovremeno mu je car nudio da primi krščanstvo,što je on nedvojbeno odbijao. Vidjevši da ništa više neće postići, car naredi da ga spuste sa krsta. Onda pozva sluge da mu donesu kazan u kojeg uliše ulje. Kazan zatim staviše na vatru,sve dok ulje ne poče ključati.
Car naredi da mu dovedu druga dva zarobljena muslimana, naredivši da jednog od njih ubace u kazan. Predhodno mu je ponudio da prihvati krščanstvo,sto on, naravno odbi. Abdullah poče da plače,a carevi vojnici rekoše vladaru:
‘Eno ga plače”.Car pomisli kako se Abdullah uplašio,pa povika: “Vratite ga ovamo!”Car ga upita: ”Zašto plačeš?”
Abdullah mu odgovori: ”Pomislio sam: ‘Eto sada ću biti bačen u ovaj kazan i tako se lahko rastati sa svojom dušom’. Zaželio sam u tome momentu da imam duša koliko dlaka na svom tijelu pa da svaka od njih bude bačena u ovaj vreli kazan na Allahovom putu”. Na te mu njegove riječi,car,potpuno se predavši,reče: ”Pristaješ li da me poljubiš u čelo,pa ću te osloboditi!?” Abdullah dodade:”A hočeš li pustiti i sve ostale zarobljene muslimane?” ”Hoću”,odgovori mu car.
On ga onda poljubi u čelo i sa zarobljenim muslimanima povrati se Omeru i ispriča mu svoj slučaj. Nakon te priče Omer reče: ”Dužnost svakog muslimana je da poljubi u čelo Abdullaha b.Huzafu.Ja prvi to činim”.Onda ustade i poljubi Abdullaha u čelo. (Ibn-Esir)
