Blago onom sa čijom smrću umru i njegovi grijesi

Imam El-Gazali, rekao je: “Stavljanje u opticaj falsifikovanog novca je zulum i nepravda, jer je radnik prisiljen da radi sa takvim novcem ako ne zna da je krivotvoren,  a ako je upoznat sa tim on će taj novac proslijediti drugom,  trećem i četvrtom, i tako će falsifikovani novac ići od ruke do ruke, a svi grijesi, onih koji rade sa takvim novcem, idu također na teret i onome ko je pustio takav novac u promet i ko je otvorio vrata tom grijehu.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ko uvede loš običaj (sunnet), pa se po njemu radi poslije njega, imat će udio u grijehu svih onih koji budu praktikovali taj običaj, a da se od njihovih grijeha neće ništa umanjiti.” (Muslim)

Neki islamski učenjaci su kazali: ”Izdavanje jednog falsifikovanog dirhema ili dinara gore je nego ukrasti stotinu dinara, jer je krađa stotinu dinara jedan grijeh koji se prekida i završava samim činom krađe, a trošenje falsifikovanog novca znači uvođenje novotarije i lošeg običaja koji će ljudi praktikovati poslije njega, tako da će on imati udio u tom grijehu stotinu ili dvjesta godina, sve dok se taj falsifikovani dinar bude koristio.”

Zato, blago onome sa čijom smrću umru i njegovi grijesi, a teško onome ko umre, a njegovi grijesi ostanu da ”žive” nakon njega stotinu, dvjesta ili više godina, zbog kojih će biti kažnjavan u kaburu i pitan na Sudnjem danu.

Svemogući Allah objavio je: ”I Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili.” (Ja-sin, 12.) Tj. Mi smo zapisali i tragove djela koja su iza sebe ostavili, kao što dolazi u ajetu: ”Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti.” (El-Kijame, 13.) Odnosno, bit će obaviješten o grijesima i tragovima loših djela koja su drugi učinili slijedeći običaj koji je on uveo u praksu.

Ima ljudi kojima se pišu grijesi i nakon njihove smrti, a oni se nisu, dok su bili živi, mnogo brinuli niti su pridavali pažnju tim grijesima, zaboravljajući loše tragove njihovih djela koji su ostali nakon njihove smrti stotinama godina i zbog kojih su im, sve te godine, pisani grijesi u knjigu njihovih djela, ukoliko se nisu pokajali i ukoliko im Allah ne oprosti.

Koliko je muslimana, koji imaju vlast i koji mogu da odlučuju, donijelo odluke o dozvoli konzumiranja alkohola u muslimanskim zemljama, pod izgovorom da je alkohol dozvoljen nemuslimanima i da u tim zemljama ne vlada Šerijat, pa su time proširili zlo i grijeh i nisu svjesni da će im se pisati grijesi zbog širenja nereda stotinama godina nakon njihove smrti. I koliko je vlasnika raznih medija, koji svjesno šire i promoviraju zlo, razvrat, ateizam i ostale grijehe, pod izgovorom slobode govora, a ne razmišljaju da će imati udjela u grijehu svakog čovjeka kojeg budu uspjeli odvesti u zabludu, u nevjerstvo i razvrat.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Neće ni jedan čovjek biti nepravedno ubijen, a da Ademov sin (Kabil) neće imati udjela u tom nepravednom prolijevanju krvi, jer je on prvi uveo praksu ubijanja.” (Buharija)

I zamislite koliko je ljudi nepravedno ubijeno od tada i koliko će ih još biti nepravedno ubijeno do Sudnjega dana, posebno u nepravednim i osvajačkim ratovima u kojima se masovno ubijaju nevini ljudi. Ademov sin (Kabil) imat će udio u grijehu u svakom nepravednom ubistvu, a sâm je donio odluku da ubije i to nakon što ga je brat (Habil) savjetovao da to ne čini. No, ubica nije poslušao savjet svoga brata.

Niko od nas nije u stanju nositi vlastite grijehe, pa kako će onda, na Sudnjem danu, nositi svoje i grijehe onih koje je odveo u zabludu, na šta aludira ajet: ”Da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što će oni nositi!” (En-Nahl, 25.)

Blago onome ko vrši samoobračun, ko ispituje svoja djela i ko se iskreno kaje zbog učinjenih grijeha i loših djela, ispravljajući tevbom i pokajanjem ono što je bio pokvario, jer Allah briše i oprašta grijehe nakon iskrenog pokajanja, kao što dolazi u ajetu: ”Ali onima koji se poslije toga pokaju i poprave, njima će Allah oprostiti i samilostan biti.” (Ali Imran, 89.)

I često učimo dovu koju je učio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Allahu moj, oprosti mi moje pogreške, moje neznanje i pretjerivanje u mojim poslovima, i sve drugo što Ti znaš više od mene. Allahu moj, oprosti mi grijehe koje sam hotimično učinio, i koje sam nehotice učinio, i namjerne pogreške, a svega toga ima kod mene! Allahu moj, oprosti mi prve i potonje grijehe, oprosti mi grijehe koje sam tajno učinio i one koje sam javno učinio. Ti si Prvi i Posljednji i Ti si svemoćan.” (Buharija)

(Allahummag-gfir li hatieti, ve džehli, ve israfi fi emri kullihi, ve ma ente e´alemu bihi minni. Allahummag-gfir li hatajaje, ve amdi, ve džehli, ve hezli, ve kullu zalike indi. Allahumag-gfir li ma kaddemtu ve ma ehartu, ve ma esrertu, ve ma e’alentu. Entel-Mukaddimu, ve entel-Muehhiru, ve ente ala kulli šej’in kadir.) (Buhari) Ovo je vrlo sadržajna dova kojom se moli oprost od Allaha za sve grijehe.

Piše: Halid ibn Salih el-Gajs

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba

Izvor:akos.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close