Blagodati jutarnjeg i večernjeg zikra (1. dio)

Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Priredio:  Adnan Fetić, prof.

Zikr je jedno od djela od kojih čovjek ima veliku korist. Uzvišeni Allah u mnogim je kur’anskim ajetima naredio vjernicima da Ga spominju, da Ga se sjećaju i pohvalio je najljepšom pohvalom sve one koji budu ustrajavali na tom putu. Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, mnogo spominjite Allaha!” (El-Ahzab, 41); “…i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio!” (El-Ahzab, 35) Iz navedenih ajeta razumijemo da je Uzvišeni Allah naredio  vjernicima  da Ga  se  mnogo sjećaju,  jer  je  vjernik  u  velikoj  potrebi  za Allahom i Njegovom nagradom, milošću i oprostom.

Učenjaci su napisali mnogo djela u kojima su pojasnili koristi zikra, od kojih ćemo mi neke spomenuti:

  • Zikrullah – spominjanje Uzvišenog Allaha, predstavlja život za srca, radost za oči, užitak za duše, lijek za srca, i najvažnije čime se oživljavaju i oplemenjuju duše i postiže unutrašnje zadovoljstvo i sreća. Zikr je za srce poput vode za ribu. Kako može riba bez vode?!
  • Bez zikra i spominjanja Allaha vjernikov život ne može biti lijep, jer srce koje je nemarno prema zikru jeste mrtvo srce. A i kuća u kojoj se ne spominje Allah ruševna je kuća. Srce se oplemenjuje zikrom, kao što se i kuća izgrađuje zikrom, a srce se umrtvljuje nemarom prema zikru, kao i kuća što se ruši nemarom prema zikru, što se navodi u hadisu: “Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje jeste kao primjer živog i mrtvog.“ (Buhari) A u drugom hadisu: “Primjer kuće u kojoj se spominje Allah i kuće u kojoj se ne spominje Allah jeste kao primjer živog i mrtvog.” (Muslim)
  • U zikru je smiraj i čistoća za srca, kao što kaže Uzvišeni: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju” (Er-Ra’d, 28) A u hadisu se kaže: “Kada god se neki ljudi okupe i spominju Uzvišenog Allaha, meleki ih natkrile svojim krilima, prekrije ih Allahova milost, na njih se spusti smiraj, i Allah ih spomene kod onih koji se kod Njega nalaze!” (Muslim)
  • Onima koji spominju Allaha dovoljno je odlike i blagodati što ih Allah spomene, kao što je Uzvišeni rekao: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!” (El-Bekara, 152) U hadisi-kudsijju Uzvišeni Allah kaže: “…ako Me spomene u sebi, spomenut ću ga u Sebi, a ako Me spomene u društvu – Ja ću ga spomenuti u časnijem društvu od toga.” (Buhari i Muslim) Koja je veća odlika, koja je veća čast od toga da te spomene Gospodar svjetova?! Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, rekao je: “Oni koji spominju Allaha pokupili su svako dobro.” (Ahmed, Musned)
  • Korist od zikra također je: otjeruje šejtana, u njemu zadovoljstvo Rahmana – Svemilosnog, otklanja brige i tugu iz srca, i onaj koji spominje Allaha osjeti draž i ljepotu života na dunjaluku, i svjetlo na ahiretu, kao što stječe svjesnost o Allahovom nadzoru (el-murakaba), što ga dovodi do toga da upotpuni ihsan (treći najviši stepen vjere). Zikr donosi blagodati i zaštita je od nesreća. Ni sa čim se ne postižu Allahove blagodati, niti štiti od nesreće, kao sa zikrullahom. (Vidjeti: Ibn Kajjim, El-Vabilul-Sajjib)
  • Zikr se čini srcem i jezikom. A najpotpuniji, najbolji, najkorisniji i najdraži zikr Allahu jeste kada su zikr i srcem i jezikom u suglasju, pa se zikri jezikom, a srcem razmišlja o značenju i porukama tih zikrova. U zikr srcem ubraja se: razmišljanje o veličanstvenosti Allahovog stvaranja i Njegovih znakova u svemu onome što nas okružuje, ispravno razumijevanje Allahovih lijepih imena i uzvišenih svojstava, razmišljanje o Allahovim naredbama, što dovodi do njihovog izvršavanja, a i o zabranama, pa ih se kloni. Zikr srcem je najvredniji zikr jer je njegov plod istinska spoznaja i on produbljuje i podstiče na ljubav prema Allahu, strah od Njega i svjesnost o Allahovom nadzoru, a istovremeno odvraća od griješenja. Zikr koji je po vrijednosti odmah poslije zikra srcem jeste zikr jezikom. (vidjeti: Nevevi, El-Ezkar; Ibn Tejmijja, Medžmuul-Fetava i El-Vabilul-Sajjib; Ibn Kajjim, Revdetul-MuhibbinEl-Fevaid i Medaridžus-salikin). “Za zikr je potrebna prisutnost srcem, pa je zato neophodno da onome ko spominje Allaha to bude cilj i da stremi da to postigne, razmišljajući i proučavajući značenja zikra koji izgovara. Razmišljanje i proučavanje značenja zikra potrebno je kao što je potrebno i kod učenja i tilaveta Kur’ana, jer im je zajednički cilj”, a taj cilj jeste da se spozna Allahova veličanstvenost, savršenstvo, božanstvenost, blagodati prema nama… da bismo Ga na najpotpuniji način veličali i obožavali. ” (Nevevi, El-Ezkar)
  • Skrušeni zakir – onaj koji spominje Allaha, jeste onaj čiji zikr srcem, jezikom i tijelom bude podudaran i jedan drugog prati, pa jezikom stalno spominje, srce mu je stalno budno i svjesno zikrullaha, a skrušenost se pokazuje na njegovim djelima.
  • Nemarnost u pogledu zikra manifestira se nemarnošću prema značenjima zikrova – posebno dnevnih i noćnih zikrova, kada čovjek ne razmišlja o vrijednosti vjerovanja, veličanstvenosti Allaha i Njegovoj uzvišenosti. Posvećenost zikru i potpuna prisutnost uz razmišljanje o značenju riječi koje se izgovaraju vodi ka povećanju imana, ubjeđenja i u srcu budi još veću ljubav prema Allahu, dok je nemarnosti u pogledu zikra jedna od šejtanovih metoda da odvrati ljude od Allahovog puta. Zato je neophodno poznavanje značenja zikrova, i razmišljanje o tim značenjima, da bi dali očekivane plodove i ostavili najbolji trag na jednom muslimanu i muslimanki.
  • Zikrovi koji se izgovaraju jezikom: učenje Kur’ana, tesbih – slavljenje Allaha izgovarajući “subhanallah”, tehlil – izgovaranje “lla illahe illallah”, tahmid – zahvaljivanje Allahu riječima “elhamdulillah”, jutarnji i večernji zikr, zikrovi pred spavanje, prilikom ulaska u toalet i dr., neophodno je da se izgovore jezikom da bi se dobio sevap koji je obećan za određeni zikr, a samim razmišljanjem srcem, ne postiže se poseban sevap koji je obećan za određene zikrove, samo se ima nagrada za razmišljanje. Kao primjer možemo navesti klanjača koji u sebi uči u namazu i to mu nije dovoljno, nego je neophodno da ono što se uči u namazu izgovara pomjerajući usne, zato što su ta učenja govor, a govor se ostvaruje jezikom i usnama. (Vidjeti: Nevevi, El-EzkarFetava Ibn Usejmin)
  • Većina učenjaka smatra da je uvjet da onaj koji zikri ili uči, čuje sam sebe prilikom zikrenja ili učenja, bilo da se radi o zikru ili učenju koje je vadžib ili mustehab, sve dok ima zdrav sluh, i nema nikakve zapreke i smetnje koja ometa da čuje, i da nije dovoljno samo da izgovara jezikom i usnama. Drugi stav jeste da to nije obavezno i da je dovoljno izgovaranje jezikom i usnama harfova iako ne čuje samog sebe prilikom izgovora, jer se time ispunio govor, a to da sam sebe čuje jeste dodatak na govor i izgovor, za što nema dokaza da je obavezno. Ovo mišljenje preferiraju šejhul-islam Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim, Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi. (vidi: El-Ezkar, En-Nevevi; El-ihtijarat libni TejmijjaEl-Furu, Ibn Muflih; I’lamul-Muvekkiin, Ibn Kajjim; Eš-Šerhul-Mumti) Za ibadet je sigurniji i predostrožniji prvi stav većine uleme.

Izvor: 31 faide fi ezkaris-sabahi vel-mesa

El-Asr

Izvor:n-um.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close