Bože kakva ih sudbina čeka?

Tišina noći se uvukla u moje misli. Svi su utonuli u lepršavi san. Da li baš svi mirno sanjaju? Kako bi bilo lijepo da je tako? Ali kad pomislim na milione gladnih, koji praznog želuca ne mogu oka sklopiti, mislim i na one koji nemaju krov nad glavom, koji su promrzli do gole kože i ne osjećaju ni sebe ni oko sebe… mislima svojim smjestih se i kod bolesnih, koji se bore sa dušom svojom i na kraju mislim i na one koji se tek trebaju roditi. O Bože kakva ih sudbina čeka? I zato Te molim Svevišnji da te nedužne, nemoćne, koji tek dolaze na ovaj svijet prigrliš u Svoju milost i da nikad ne osjete ove prve…da se promijeni svijest u društvu i da bar oni krenu nekim boljim, pravednijim putem.

Autor:Ramzija Kanurić – Oraščanin

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close