Budi promjena

Osjećam da je potrebno da vam kažem nešto o hidžabu, ja, djevojka koja ga do jučer nije nosila, koja je smatrala da za tim nema potrebe, da može biti muslimanka i bez te da kazem "krpe" na glavi.
Krenut ću od toga šta znači biti muslimanka. Koliko god to zvučalo jednostavno i lagano, nimalo nije. Biti muslimanka podrazumijeva biti najbolja u svemu, na svakom koraku. Ako joj dopustiš bit će ti najbolja prijateljica, najbolja savjetnica, najbolja slušateljica, najbolja učenica. Bit će najbolja zaposlenica i najbolji poslodavac. Pouzdana, vjerna, odana, odgovorna, vješta, mirna, strpljiva. Ali, sa stavom. Pitala se da li bi moj potencijalni muž volio neko barbie izdanje mene ili izdanje mene koja je intelektualno napredovala u nekom aspektu? Zapitajmo sebe, šta mi to nosimo u brak? Mi koje odgajamo generacije ummeta.
Dok nisam pokrila svoju kosu, mislila sam da imam sve ove nabrojane osobine. I jesam imala, osim one najvažnije – stav.
Kako ljudima da pokažem ko sam? Kako da muškarcima dam do znanja da ne mogu sa mnom flertovati, da me ne mogu gledati? Ja nisam igračka, sa mnom ne možeš kako želiš. Puno sam vrjednija nego što misliš i što vidiš. Da, sve sam to mislila, ali oni su i dalje gledali djevojku koja pokazuje svoje ukrase. Ona, koja nema šta osim izgleda da pokaže.
Nezaštićena i neidentifikovana, pokušavala sam da promovišem i da pričam o ljepotama Islama. Kao da kraljica može biti kraljica bez svoje krune.
Onda, Allahovom voljom,počela sam uviđati propuste.
Gledala sam svoje pokrivene prijateljice, pune samopouzdanja, svjesne svoje vrijednosti i svoje uloge na ovome svijetu. Divila sam im se. Pitala sam se šta ih to čini takvim? Kao da oko njih ima neki nevidljivi štit. Muškarci im se obraćaju s poštovanjem, s njima pričaju sa uvažavanjem, bez vulgarnih i drskih riječi, njihovo mišljenje smatraju elokventnim.
S druge strane, mediji i okolina trovali su informacijama o zaostalosti djevojaka sa mahramom, o potlačenosti, manjoj vrijednosti. Rugali su se, žaleći takve djevojke. Mislila sam, ne želim biti takva. Ja želim biti promjena!
Allah, Uzvišeni, koji zna ono što mi ne znamo, dao je da upoznam djevojke koje su bile sasvim suprotno od onoga što je predstavljalo muslimanku u medijima. Pametne, školovane, sretne, bez predrasuda I pokrivene!
Prelamalo se u meni… Hoću li se moći nositi sa iskušenjima, sa problemima, sa izrugivanjem i pogrdnim nazivima? Bezbroj pitanja, a odgovor je bio samo jedan – uzdaj se u Allaha, Gospodara tvoje duše.
Odjednom je puklo. Želim biti i ja zaštićena i prepoznata. Ne želim svima da objašnjavam da sam muslimanka. Hoću da to svi vide kad me pogledaju. Ta mahrama, kruna, štit, kako je mnogi nazivaju, za mene je postala lična karta, moje samopouzdanje. Značila je – ne dozvoljavam ti da me gledaš drugačije osim sebi ravnom. Jer, da, žena u Islamu je ravnopravna sa muškarcem. A zar cilj žena svijeta nije da budu baš takve? Da se mene pita, ja bih im rekla da žena ima čak i više prava. One ni ne znaju da se bore za ono što im je Allah s rođenjem njihovim dao.
Dao ti je, Milostivi, da osim svoje pameti koristiš i svoje emocije. A da li muškarac to može? Dao ti je, Onaj koji te stvorio, jedan zadatak – da odgajaš pola čovječanstva, svoju djecu. Sura u Kur´anu nazvana je po tebi. Stvorena si od krivog rebra, a to je rebro koje se nalazi ispred srca. Znaš li zašto baš rebro ispred srca? Zato što ga je Allah stvorio da čuva srce od vanjskih udaraca. To ti je uloga – da čuvaš srce.
Želiš li da znaš još nešto? Prva žena u Islamu, hazreti Hatidža, bila je trgovac. Samouvjerena,ona je zaprosila Muhammeda s.a.v.s. Kako bi drugačije ovo nazvala, osim ravnopravnost.
Ako pogledamo kroz historiji Islama, uvidjet ćeš da su i žene bile spisateljice, liječnice, učiteljice, lideri. A sve one bile su i majke, i supruge i domaćice.

Ti si, zeno,djevojko, unikat. I kao takva, budi svjesna svoje ljepote, svoje ženstvenosti, svoje uloge na ovome svijetu. Nikako nemoj zaboraviti svoje obrazovanje, svoje usavršavanje, jer imperativ u Islamu jednak je i za muškarce i za žene – uči, čitaj u ime svoga Gospodara! Budi uzor, budi promjena! Za to ti je obećana nagrada od Onoga koji svoja obećanja ispunjava.

Možda jednom razmislite I shvatite zašto sam umjesto kasnih noćnog izlaska izabrala sedždu. Zašto noću, kad se vi vraćate iz „provoda“, ja tek polazim u „život“, pred svoga Gospodara. Možda shvatite. Izabrah, voljom Plemenitog, prigrliti nešto vječnije a ne prolazni dunjaluk. A svi znamo da će proći. Vidimo. Svaki dan nas nestaje pomalo. Propadamo. Zemlji se vraćamo, tamo gdje smo počeli.
Nisu me pokolebala ismijavanja prolaznika, koja posebnim uzvikom mi dadoše do znanja da mi mahrama ne treba. Nasmijaše me mnogi kad upitaše da li se mahrama može prestati voljeti pa skinuti, kad dosadi. Da li biste vi dozvolili da vam neko oduzme krunu, koju sa ponosm nosite. A ne znaju oni da „onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.“ I pitaju. Ispituju. I čude se otkud ja u svemu tome. A ja slobodna i smirena zahvaljujem Allahu na blagodatima svim. Zato djevojke moje, Bolji je biser u školjki dobro čuvan već biser na konac nanizan.

Hvala Milostivom koji je nama ženama dao ovaj vrijedni poklon, i molim Ga da što više muslimanki shvati da je to tako i da požuri ka svome Gospodaru i objeručke prihvati taj vrijedni poklon! Amin.

Autor: Maida Mahmutović, prof.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close