Da li će srce moje danas izdržati?

Juli mjesec 92 godine, puna ih je kuća, jedan do drugoga i ponosni roditelji njihovi. Ručak na izmaku, osmijeh na licima i odjednom začuše kucanje na vratima. Sledila se duša njihova, riječi presahnule, usta zanijemila a grlo se stisnulo…samo čemer i jad na pomolu. Gledaju jedni u druge i nevjeruju da je došao taj dan, dan koji se u sumrak pretvorio, dan koji je majčino lice suzama oblio, dan koji je u nepoznato ih odveo. 
Uredali se jedan za drugim…njih šest sinova naše majke Have i otac na čelu te kolne. Odvedoše ih krivudavim puteljkom, odvedoše ih na put bez povratka, odvedoše ih u cvijetu njihove mladosti i istrgnuše ih iz njedara ponosne majke. Gledala je u njihovom pravcu odlaska, gledala je dok god ih je mogla dosegnuti, i odjednom osta samo zamućeni pogled i vrisak duše njene. Čekala je majka Hava sinove svoje, čekala je i Senada i Sejada i Nihada i Zilhada i Zijada i Nishada i čekala i Muharema oca njihovog. Danima je sjedila ispred pendžera i gledala i dozivila ih u mislima i razgovarala sa njima i milovala ih i po kosi i po ruci i osluškivala srca njihova i priče im najljepše pričala i čekala da se vrate. 
To čekanje se oduljilo…ali nadu nikada nije gubila…u dušu svoju ih je smjestila i čuvala ih i često u mrklim satima razgovarala sa njima: – Gdje ste sinovi moji? Šta vam uradiše krvoločnici, bezdušnici draga djeco moja? Svaku noć vas zovem, pričam sa vama? A vi nijemo šutite. Zašto ne odgovorite majci svojoj? Zašto osmijeh ne vratite na lice njeno? 
Sad ću i tebe dragi Muhareme zamoliti nešto: – Čuvaj naše sokolove, čuvaj naše sinove, čuvaj našu djecu najmiliju! Sjećaš se Muhareme moj: – Kako si se radovao kad su na svijet dolazili? Kako si ozarena lica igrao se sa njima? Kako si po cijelu noć bdio kada su ko žerava gorili? Sada isto te molim: – Čuvaj ih…pazi ih ko oči u glavi i vratite se živi i zdravi! 
Tako je naša majka Hava godinama razgovarala sa njima, čuvala ih u svojim njedrima i nadala se da će doći…ali prošle godine tužni haber je primila…njeni sokolovi bez krila su ostali, ostali su na padinama prijedorske doline, ostali su u sjenci majčinog sjećanja. Sjeća se naša majka svih godina ispred, koliko boli se smjestilo u izborano majčino čelo, kolko tuge u suznim očima, koliko uzdaha iz poharanih njedara…koliko boli djeco moja u meni. Danas tiha kolona vaših tijela je slomila i onaj najmanji tračak nade da ću vas osjetiti, pomilovati, zagrliti. Sutra će vas crno busenje obgrliti, sutra ću se sa vama oprostiti, sutra i ja odlazim sa vama. Poćiće sa vama i moja duša i moje srce i moj pogled, ostat će na ovom svijetu samo krhko moje tijelo da svjedoči jednom zločinu, da svjedoči jednom genocidu, da svjedoči jednom bolesnom umu i da prkosno sa pendžera svoga gledam u vas …jedan do drugoga i da čekam trenutak da vas što prije prigrlim i tako i ja smiraj nađem. 
Da li će moje srce sutra izdržati? Ne znam ni ja..znam samo da mi je ovaj dan teži od onog dana kada ste otišli, jer nema više nade u vaš povratak…vratili ste se danas istim puteljkom kojim ste i otišli ali na tabutima…nijemi, pokriveni zelenim platnima i natpisom iznad vaših glava. Kako ću sinovi moji od sutra bez nade u vaš povratak, kako ću u mezere vaše pogledati, kako ću kroz pendžer mrtve vas dozivati? Kako ću sinovi moji? Majka Hava sutra će imati puno sinova…svi će biti uz nju i stisnut će se jako sa njenom boli i držat će je za drhtave ruke, i brisat će joj potoke suza…jer ona je majka Bosna, ona je majka nas bošnjaka, ona je simbol boli, simbol patnje…ona je heroina bosanska…
NEKA IM JE VJEČNI RAHMET !!!

Autor: Ramzija Kanurić – Oraščanin

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close