Da li je muslimanu dozvoljeno da pokloni organ za života?

Neki će reći: Dobročinstvo čovjeka je dozvoljeno onim čime on raspolaže. Da li čovjek posjeduje svoje tijelo u toj mjeri da bi njime  
slobodno raspolagao, poklanjajući ga ili na drugi način? Ili je onočovjeku dato od Allaha, dž.š. i nije mu dozvoljeno da s njime rasp
o
laže prema vlastitom nahođenju,
osim onako kako je On dozvolio? Kao što
mu nije dozvoljeno da raspolaže životom, da ga uništi ili da se ubije,tako mu nije dozvoljeno da postupa po svom nahođenju sa dijelovimatijela nanoseći mu štetu.
 
Ovdje je moguće i gledište, da
 
 je čovjeku omogućeno da satijelom iako je dato od Allaha, dž.š., raspolaže slično imetku kojisuštinski pripada Allahu, dž.š., na što ukazuje Kur'an u riječimaUzvišenoga:
“Dajte im iz Allahovog imetka koji vam je dao.” 
 Ali ovajimetak dat je
čovjeku u vlasništvo sa mogućnošću i kompetencijama
raspolaganja sa njim.
Kao što je čovjeku dozvoljeno činjenje dobročinstva sa dijelomimetka za korist drugoga kome je to potrebno, isto tako dozvoljeno mu
 je da dâ dio tijela koji je drugome potreban.Raz
lika je ta što je čovjek u dopušteno podijeliti ili sada
ku učiniticio imetak, ali mu nije dozvoljeno da dâ
cijelo tijelo. Štaviše, nije mudozvoljeno žrtvovati život da bi izbavio bolesnika od propasti, teških bolova ili okrutnog života.
 Ako se od musliman
a traži da se baci u vodu radi spašavanjautopljenika ili da uđe u vatru radi gašenja požara ili spašavanja nekogako se skoro utopio ili izgorio, zašto mu ne bi bilo dozvoljeno riskiratidio svoje materijalne egzistencije radi pomoći drugima, kojima je to potrebno.
U naše vrijeme svjedoci smo dobrovoljnog davanja krvi, a i ona je dio čovječijeg tijela, što se prakticira u muslimanskim zemljama iniko od uleme to ne osuđuje. Naprotiv, oni na to podstiču i u tomeučestvuju. Ova prešutna saglasnost uz neke izdate fetve o tome upućuju na zaključak da je to šeri jatski prihvatljivo.U šerijatskim izvorima je ustanovljeno da štetu treba otklanjati u granicama mogućnosti. Stoga je propisano pomaganje ugroženog, potpomaganje ranjenoga, nahraniti gladnog, oslobađanje zarobljenika, liječenje bolesnika i izbavljanje svakog onoga u koga je život ili manje
od toga u opasnosti.Muslimanu nije dozvoljeno da posmatra štetu koju podnosi
 pojedinac ili zajednica, a da je on ne eliminira, ako je u stanju, ili da je
ne nastoji ot
kloniti svim svojim mogućnostima.
 
Zbog toga kažemo: Nastojanje da se otkloni šteta koju trpimusliman npr. zbog oštećenog bubrega, na taj način što će mu nekodarovati jedan svoj zdrav bubreg u skladu je sa šerijatom, čak je pohvalno. Onaj ko to učini zaslužuje nagradu, jer se smilovao nekomena zemlji i zaslužio i milost na nebu.
 
Islam ne ograničava sadaku na imetak, nego svako dobročinstvosmatra sadakom. U to spada i darivanje dijela tijela radi pomoći
drugome. Nema sumnje da je ovo najuzvišenija i najvr 
ednija sadaka, jertijelo je vrednije od imetka. Čovjek žrtvuje sav kapital da bi spasio diotijela a njegovo žrtvovanje, zaradi Allaha, spada u najvrednija dobra djela i najveću sadaku.