Da li smo shvatili Muhameda, a.s.

Pogotovo ili posebno mi Bošnjaci imamo pitanja bez odgovora. Čini mi se da imamo i odgovore ali ih ne primjenjujemo često puta iz oholosti, ili ih ostavljamo u krajnjem slučaju kad dođe do glave, a tada je vrlo kasno i povratka nema

Hodajući po Bosni vidljiva su mnoga šehidska mezarija iz prošlih i najnovijih ratova, pa se čovjek pita u čemu je kvaka tih naših stradanja. To je zato jer nas komšije ne vole, jer smo muslimani. To je najčešci odgovori i izgovor i to je istina ali mi kao muslimani smo upoznati historijom i praksom Muhameda A.S. koja je dovoljna uputa za sva vremena pa i ova današnja i buduća. Mi se u kriznim predratnim, ratnim i sličnim situacijama uvijek isto ponašamo i reagiramo. Stalno se opredjeljujemo ili vežemo za neku stranu i totalno se oslanjamo da nas ta strana vodi kao slijepce i onda uvijek završavamo kao slijepci u nekom jarku ili trnju.

Istina je da nam je suđeno da živimo sa komšijama, ali sudbinu da stradavamo od njih možemo mijenjati samo ako imamo vođe koje su shvatile Muhameda A.S , a takvih nažalost do sada nije bilo , jer da je bilo nebi bilo toliko genocida i „šehidskih“ mezarija. Sve što nam se loše dešava kao narodu, dešava nam se radi naših loših odluka koje su proizvele naše odgovorne vođe, a opet koji nikome ništa ne odgovaraju. Koji u konačnici krive neupućeni narod koji se nadao njihovim uputama. Naše vođe bi rekle da nije do njih, nego do drugih, komšijskih vođa, sto je istina, ali je druga stina još jasnija, da oni i njihov narod su se zaštitili i njima ne trebaju ni pregovori ni dijalozi ali nama trebaju. Znam koliko je to teško u Bosni ali drugog puta nema. U povijesti muslimana od 1400 godina puno je takvih situacija bilo. Ali kad kod su se vođe muslimana sijetili upute Muhameda A.S izasli su iz začaranog kruga. Neke od najjačih poruka Muhameda A.S. su kad vidiš ruzno dijelo ukloni ga rukom, ako ne možeš rukom a ti riječima osudi takva nedjela, a ako pak ni to ne možeš a ti ignoriraj i nemoj učestvovati u lošim postupcima. Također jak hadis je: i največeg dušmanina češ pridobiti to jest da ti bude dobar prijatelj, ako počneš samo pozitivno pričati o njemu. Itd.

Posebno me brine letargija i nerad odgovornih na nižim opčinskim nivoima koji su realno dobro plačeni za svoj posao u ime svog naroda. Imam osječaj da su lijeni čak i misliti a kamoli raditi poslove za koje su se izborili najčešće preko nelegalnih postupaka. O njihovoj stručnosti za te odgovorne poslove posebna je priča. U opšitinama vladaju najčešće familijarni klanovi koji su spremni za svoje lične interese primjeniti najniže načine ubijede ( premlačivanje i prijetnje ). Male bogove u opštinama niko ne kontroliše a kad se gleda zbir stanja u državi to bi trebalo prvo da se kontroliše od strane ministarstva države ili entiteta.

Kad se pogleda rad Imama to je stanje nešto bolje ali ne dovoljno. I njih je dunjaluk obuzeo pa nemaju vremena za obilazak džemata. Moraju servisirati auto, obići prijatelje i slično. Zaboravljaju onaj veči dio džemata koji ne haje za svoju časnu vjeru i kulturu. Kao takve Imami ne obilaze jer ih oni ignoriraju, mada to nije nikakav izgovor i razlog jer upravo Imam je dužan obići i barem pitati za zdravlje tako okrenute „džematlije“.

Vlajkić Osman, Preporod

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close