Da li ste čuli za SELMAN EL-FARISI, R.A. ? I DIO

Njegovo ime i porijeklo:
Među muslimanima bio je poznat kao Selman el-Farisi, a zvali su ga Selman el-Hajr. Pravo ime bilo mu je Mabeh, sin je Buzihšanov, a on sin Muesilanov, a on Behuzanov, a on Fejruzov, a o Sehrikov. Poticao je iz porodice A’bel-Melik, rodom iz Džija, jedan od asbehanskih gradova u Perziji.

Njegova ličnost:
Selman bijaše jednostavna osoba, istaknuta među časnim ashabima. Krasila ga je istinoljubljivost i cijeli svoj život proveo je tragajući za islamom, da bi je našao i živio u njenom okrilju, predajući joj cijelu svoju ličnost. Zbog toga su ga prozvali “Tragalac za spoznajom”.
Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. Razmišljao je o svemu što sretne, tražeći suštinu i smisao. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinstvu, pa je imao krupno tijelo, obilježeno čvrstim istaknutim mišićima. Bio je visok, širokih prsa i svijetloga lica, a bujna kosa, maljave ruke i noge isticale su ga među drugima.

Vatropoklonik:
Selman se rodio u uglednoj i bogatij porodici. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. Bio je najmlađi sin tako da ga je otac mnogo volio. Volio ga je toliko da mu nije dao da napušta dvorac u kojem življaše, plašeći se za njega. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu, njega su okupirale misli smislenosti i svrsi svijeta i života. Presudan moment u izmjeni njegova života bijaše dan kada mu Allah, dž.š., odredi na napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Zapamćena je njgova priča o odgoju i životu u vatropokloničkoj vjeri u kojoj bijaše, slijedeći svoga oca i svoj narod. Selman pripovjeda: “Bio sam mladić među perziskim mladićima iz sela Džij, sin poglavara sela, najbogatijeg čovjeka i uglednoga porijekla, čije se riječi strogo slušala. Ocu sam bio najdraže stvorenje, a njegova ljubav je, kako sam ja rastao, bivala sve veća. Zatvorio me je u kuću bojeći se za me, kao što se djevojke čuvaju u kući. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabraše na odabrano mjesto održavatelja ognja koji smo obožavali. Zadužili su me da ložim vatru, pazeći da se ne ugasi ni na jedan trenutak – ni noću ni danju. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Održavao ga je i sabirao žetvu. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao otići na imanje. Pozvao me je i rekao: “Sine, kao što vidiš, ne mogu otići na imanje, nego otiđi ti i obavi posao na njemu.”

Uputio sam se tako prema imanju kad na putu naiđoh na crkvu tamošnjih kršćana koji su se molili, pa mi to privuće pažnju. O kršćanstvu nisam ništa znao, kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran, daleko od ljudi i društva. Krenuo sam prema mjestu odakle odakle su se čuli glasovi kako bih vidio šta ti ljudi rade. Kada sam ih saslušao, zadivila me njegova mlitva, poželio sam da budem njihove vjere. ‘Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo, a na imanje uopće i ne odoh. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici caše vjere?’ ‘U Šamu!’, odgovoriše mi.
Kad se smračilo, vratio sam se kući. Otac me je pitao šta sam radio, pa sam mu rekao: ‘Oče, prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono što sam vidio od njihove vjere. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od naše.’
Oca je uznemirio moj postupak pa mi reče: ‘Sine moj, u tvojoj vjeri nema nikakva dobra. Tvoja vjera i vjera naših očeva bolja je od njihove.’Poboja se otac da ne napustim vjeru očeva pa me zatvori u kući, a noge mi zaveza u lance. Čim mi se ukazal prilika, poslao sam glasnika kršćanima sa porukom da samprimio njihovu vjeru i da, ako mi dođe kakav karavan iz Šama, mene obavjeste kako bi s njima tamo otputovao. Oni mi uskoro odgovoriše, a ja se oslobodih okova i sa njima, tajno, krenuh putem Šama.”

Kršćanin:
Selman je sa karavanom stigao u Šam. Tokom cijelog puta raspitivao se o kršćanstvu, vjeri poslanika Mesiha, Isaa, a.s., sina Merjemina. Htio je da nauči propise vjere kao što je znaju njihovi odličnici. Nastavlja dalje Selmam, pričajući svoju zanimljivu ispovijest. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik među vama?” “Episkop, crkveni dostojanstvenik”, odgovorili su. Otišao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se vaša vjera pa bi volio da ti se pridružim, da te služim i da učim od tebe, te da zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘Uđi!’, reče mi on.
Ostao sam uz njega i počeo ga služiti. Uvidio sam da je taj čovjek podao. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podjelio sirotinji, a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. Nedugo zatim je umro. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. Od ovoga nisam upoznao boljeg čovjeka među njima niti sam znao niti sam znao ikoga sa većom žudnjom za onim svijetom, a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobožnosti. Izuzetno sam ga zavolio. Kad mu se približio smrtni čas, upitao sm ga: ‘Od Allaha ti je došao edžel. Šta mi naređuješ i kome me preporučuješ?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj, ne poznajem čovjeka koji je poput mene, osim jednog iz Mosula.’
Kada je pobožnjak umro, otišao sam u Mosul, našao sam čovjeka na kojeg sam upućen i sve mu ispričao. S njim sam proživio što je Allah htio, a kada mu se primakla smrt, upitao sam ga kome da idem od pobožnih, pa me on uputi pobožnjaku u Nisibin. Našao sam preporučenog čovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio, a kada se i njemu približila smrt, upitao sam ga isto što i one prije. On me uputi na čovjeka iz Amurije, u Bizantiji.
Kod čovjeka iz Amurije boravio sam i u međuvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. Kad njemu dođe edžel, upitah ga: ‘Kome me preporučuješ?’ On mi reče: ‘Sinko, ja zaista ne poznajem nikog poput nas kome bih ti preporučio da ideš. Ali, doživjet češ vrijeme u kome će biti poslan Poslanik sa čistom vjerom Ibrahima, a.s. Pojavit će se kao muhadžir u zemlji palmi, između crnih brda, pa ako mogneš otići do njega, otiđi. On ne jede od milostinje, prima hedije, a između plećki mu je poslanički pečat; kada ga vidiš, prepoznat češ ga.”

Izvor: Ashabi Allahovog poslanika, Hilmi Ali Š’aban

ISLAM IMAN