Dirljiva poučna priča: Izgovorila šehadet i preselila na bolji svijet na babinim rukama
Moze li iskusenje biti vece od toga kada na ahiret ispracas vlastito dijete!? I to u najljepsoj mladosti?
Tesko da moze.
Danas sam prisustvovao dzenazi devetnaestogodisnje Amine Perenda iz Zenice.
Poznajem njenog babu Vedada. Heroj, ljudina. Jak kao stijena. Ubijedzen je da in sha Allah njegova kcerka odlazi u dzennet.
A kako i ne bi bio kad je mala Amina klanjala svaki vakat, obavljala vjerske duznosti, bila dobra kcerka i uzorita prijateljica svojim prijateljima u srednjoj medicinskoj skoli u Zenici.
Imala je svega devetnaest godina.
Tako je tesko ali Vedo, Aminin babo kaze mi rekla je njemu i mami da joj halale, prije nego ce preseliti.
Proucila je sehadet i preselila na babinim rukama.
Tako lahko, samo je pestala disati; prica mi Vedo dok krije suze, a ja ih nisam mogao progutati samo su potekle.
Porucila nam je jos, kaze Vedad, da budemo dobri i da radimo dobra dijela i da cemo se vidjeti u dzenetu ako Bog da!!
Dzenaza je bila velika. Mnogo mladih ljudi iz Aminine srednje skole u Zenici.
Ostace osmijeh koji je krasio Aminu. Njena skromnost i skrusenost.
Kada bi je doktori pitali boli li je, a boljelo je uzasno, rekla bi: ” …ne, ne boli, elhamdulillah…”
I nije bio niko u bolnici koje Amini nesto pomogao, dao injekciju, infuziju, a da Amina se nije zahvalila rijecima: “…Hvala, Allah vas nagradio…”
Otisla je tiho bas onako kako je i zivjela.
Velika dzenaza, mnogo mladih ljudi i mnogo suza ali i mnogo dova…
Pretesko mi je da vise bilo sta kazem osim na kraju, Allahovi smo i njemu se vracamo…
Bilal Isaković
IML TV
