Dostojevski: „Ako želiš biti sretan, broji svoje blagodati, a ne nevolje!“
– Čovjek je sklon nabrajanju svojih nevolja, ali nikada ne nabraja svoje radosti. Kada bi ih nabrajao onako kako to one zaslužuju uvidio bi da svako ima dovoljno sreće u životu.
– U životu nema ništa uzvišenije, jače, zdravije, korisnije po budućnost od kakve drage uspomene, osobito ako ona pripada djetinjstvu.
– Čovjek je nesretan zato što ne zna da je sretan; samo zato. Ko to sazna postat će sretan odmah sada, ovoga trena.
– Čini se kako drugu polovicu čovjekova života čine navike koje je skupio u prvoj.
– Čovjek se samo stradanjem penje na visinu.
– Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.
– Al’ kako radost i sreća uljepšavaju čovjeka! Kako srce ključa ljubavlju! Čini ti se, čitavo bi svoje srce izlio u drugo srce, i hoćeš da svi budu veseli, da se svi smiju. I kako je zarazna ta radost!
– Bez pouzdanog saznanja zbog čega živi, čovjek neće pristati da živi i prije će uništiti sebe nego što će ostati na zemlji, pa makar oko njega bili sve sami hljebovi.
– Braćo, ne bojte se grijeha ljudskog, volite čovjeka i u grijehu njegovom.
– Ljudi su sasvim prestali nalaziti potrebu da sami sebe osuđuju. Ne budite, dakle, kao svi drugi.
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
