Dova – moćna tajna pobožnosti

U ime Allaha! “I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga!”“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!““Reci: ‘Ne bi na vas obraćao pažnju Gospodar moj da nije vaše molitve.’” (Al-Furkan: 77)PRVA TAČKA: Znaj da je dova moćna tajna pobožnosti, zapravo ona je srž i duh pobožnosti. Kao što smo već spomenuli na drugim mjestima, tri su vrste dove.

Prva vrsta dove: To je dova jezikom sposobnosti i potencijala položenog u nečemu. Sve zrnevlje i jezgra mole od svoga Mudrog Poizvoditelja jezikom svoje sposobnosti i spreme položenih u njima: “Moj Allahu! O, Stvoritelju naš! Upriliči nam naš razvoj da bismo mogli istaknuti fenomene Tvojih Lijepih imena i izložiti ih pogledima. Moj Allahu, preobrazi našu sićušnu stvarnost i veliku stvarnost, stvarnost stabla i klasja.”

Usto, dova ove vrste, tj. jezikom sposobnosi, jeste spoj uzroka, jer je skup uzroka, zapravo, dova za proizvod posljedice. To znači da uzroci zauzimaju određeni položaj i specifično stanje u kojima postanu poput jezika stanja što od Svemoćnog i Veličanstvenog potražuju posljedicu. Naprimjer, voda, toplota, tlo i zrak zauzmu specifičan raspored oko nekog sjemenja, i ta situacija bude poput jezika što izgovara dovu, u smislu: “Moj Allahu, o Stvoritelju naš! Učini da ovo sjeme postane stablo!”
Da, nemoguće je povjeriti razvoj stabla, koje je jedno čudesno nadnaravno djelo Božanske moći, i pripisati njegovo stvaranje tim krutim i besvjesnim elementarnim tvarima; nemoguće ga je prepustiti tim uzrocima. Dakle, spajanje svih uzroka jeste, zapravo, samo jedna vrsta dove.

Druga vrsta dove: To je dova koja se upućuje jezikom naravne potrebe. Sva živa bića traže ispunjenje zahtjeva i potreba koji su izvan dosega njihove moći i volje od svoga Milostivog Stvoritelja, i On udovoljava njihovim zahtjevima u najprikladnije vrijeme odakle ona ne očekuju. Naime, njihove su ruke prekratke da bi dosegnule ono što žele ili otklonile njihovu potrebu. Stoga, sve što je izvan njihove moći i volje, a što im dolazi u najpogodnije vrijeme odakle ona ne očekuju šalje im se od strane Mudrog i Milostivog. Izobilje te dobrote i blagodati jeste isključivo rezultat njihove naravne dove.
Iz prethodnog zaključujemo: Sve što polazi is svemira i upućuje se Allahovoj kapiji, jeste dova. Ovu vrstu naravne dove upućuju jezici naravne potrebe svih bića. Ona tako potražuju od Moćnog Stvoritelja svoje zahtjeve, koji su poput uzroka što iziskuju posljedice od Svemoćnog i Sveznajućeg.
Treća vrsta dove: To je dova koju upućuju svjesna bića kako bi se udovoljilo njihovim potrebama. Ova dova se dijeli u dvije vrste:
Prva vrsta: dova kojoj uglavnom bude udovoljeno ukoliko je dostigla stepen nužnosti ili ako je čvrsto vezana uz naravnu potrebu i usklađena s njom, ili ako je bliska jeziku naravne spreme i sposobnosti, ili ako je čista i bistra, proistekla duboko iz srca.
Napredak i otkrića koje je dostigao ljudski rod, zapravo su rezultat ove vrste dove. Naime, ono što ljudi nazivaju civilizacijskim fenomenima, i stvari i otkrića koje oni smatraju stjecištem ponosa jesu isključivo plodovi ove smislene dove koju je uputilo čovječanstvo čistim jezikom sposobnosti, te joj je udovoljeno. Dove koje se upućuju jezikom sposobnosti ili jezikom naravne potrebe, uvijek budu primljene, ukoliko nema neke zapreke i ukoliko je upućena u okvirima određenih uvjeta za uslišenje dove.
A druga vrsta: to je dova koja nam je poznata. I ona se dijeli na dvoje:

Prvo: praktična; drugo: verbalna dova.
Pa, npr., obrađivanje zemlje je jedna vrsta praktične dove čime čovjek traži opskrbu od svoga Mudroga Opskrbitelja. On opskrbu traži od Njega, a ne od tla, jer je tlo samo kapija Njegove sveobimne milosti, na koju čovjek pokuca svojim plugom.
Detalje ostalih vrsta dove i tajne verbalne dove ćemo obuhvatiti i navesti u nekoliko sljedećih crtica.

ČETVRTA TAČKA: Najprijatniji i najslađi plod dove što ga čovjek ubere odmah, i najljepši i najfiniji rezultat koji neodložno postigne dovom jeste sljedeće:
da onaj ko upućuje dovu zna sa izvjesnošću da ima Neko ko ga čuje, Ko osjeća samilost prema njemu, Ko mu pruža pomoć svojim lijekom. Ruka Njegove moći doseže do svega. Tada u sebi osjeti da nije sam i napušten na ovom prostranom svijetu, nego postoji jedan Plemeniti Koji na njega gleda s plemenitošću i milošću. Tako se u srcu onoga ko čini dovu nastani osjećaj prijatnosti i bliskosti, i on zamišlja kako se nalazi u zaklonu Milostivoga, Koji je moćan ispuniti sve njegove neizmjerne potrebe i od njega odbiti sve bezbrojne neprijatelje. U stalnoj prisutnosti Njegovoj obuzme ga radost i raspoloženje i osjećaj da je sa svojih pleća zbacio nesnošljivi teret, te iskazuje zahvalnost Allahu riječima:

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova”.

PETA TAČKA: Dova je duh i srž pobožnosti, rezultat čistog vjerovanja, jer onaj ko upućuje dovu, svojom dovom ispoljava: “Onaj Ko vlada cijelim svemirom, ima uvida i u moje najskrivenije tajne, i Svojim znanjem obuhvata svaku stvar jeste Onaj Koji je moćan spasiti me i pomoći mi u mojim krajnjim namjerama i težnjama, Ko vidi sva moja stanja i čuje moje dozivanje. Stoga, ja tražim i molim isključivo od Njega Jedinoga. On čuje glasove svih bića, i sigurno čuje moj glas i poziv. On upravlja svim stvarima, pa ja očekujem da i moje, makar i najneznatnije stvari, regulira samo On, Jedini.”
“Reci: ‘Ne bi na vas obraćao pažnju Gospodar moj da nije vaše molitve’” (Al-Furkan: 77), i poslušaj Njegove, slavljen je On, riječi:
“Obratite Mi se molbom, pa ću vam se odazvati.” (Gafir: 60)

Istinita je i izreka:

Da nam Bog nije želio dati, ne bi nam dao tražiti i željeti.

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, osim onoga čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.“
Moj Allahu, Svoje salavate spusti na našega sejjida Muhammeda, od iskona do u beskraj, u brojnosti svega što postoji u Allahovom znanju, i na njegovu porodicu i ashabe, i selam. Sačuvaj nas i našu vjeru, amin! Allahu, Gospodaru svjetova, pripada svaka hvala i zahvala.

Dova mora biti u okviru razloga za primanje dove, jer je dova primljena i uslišana pod određenim uvjetima i njezino se udovoljenje uveća ispunjenjem svih uvjeta. Ukratko, ko uputi dovu, najprije se treba duhovno očistiti, tj. tražiti oprost činjenjem istigfara pred upućivanje dove; zatim proučiti salavat na Božijeg Poslanika, s.a.v.s, što je dova koja je sama po sebi ispunjena i čime se postiže njegovo zagovorništvo, te, također, proučiti salavat na Božijeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i u završnici, pošto dovi koja se nalazi između dvije primljene dove, također, bude udovoljeno.

Izvor: Rejhan.net

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close