Dova protiv tuge

Bože, obraćam Ti se u tišini noći, kada su drugi sklopili svoje oči, da zatražim od Tebe utjehu i pomoć koju mi Ti dati možeš. Ne tražim puno već samo malo da mi srce osjeti tračak nade da ono nije samo i ostavljeno. Ti mi društvo praviš u tišini ove noće. Ne želim zatvoriti oči, želim otvoriti srce svoje da primi Milosti Tvoje i da mi ojačaš srce ovo malo moje.

Bože, otvaram Ti dušu svoju iako je već poznaješ pa otkloni tugu od mene.
Bože, darujem Ti misli svoje iako ih već znaš pa otkloni tugu od mene.
Bože, izjavljujem Ti ljubav iako je već imaš pa otkloni tugu od mene.

Bože, otkad je majka preselila srce je ranjeno ostalo, ali iako je ranjeno ono kuca svakim otkucajem ljubavi i otkucajem želje da mi u snove dođe i pomiluje lice djeteta svoga. Nedostaje mi ona i njena ljepota, nedostaje mi nježnost i utjeha, nedostaju mi riječi i upute, nedostaju mi njeni nježni dodiri, nedostaju mi pogledi njeni. Nedostaje mi žena koja me je rodila i odgojila. Moja majka mi nedostaje.

Bože, ulij u ovo srce izdržljivosti da nastavim putem Tvojim, putem kojim hodim prema njoj. Podari mi snagu da izdržim tugu koja se svila na mene i koja zaokuplja život moj. Samo Ti možeš odagnati moju bol i samo ti mi možeš vratiti utjehu i nadu. Tvoje svjetlo mi je potrebno da mi svijetli u tami, da me grije u hladnoći, da me tješi u boli i tuzi.

Bože, prenesi joj selam i pozdrav od leptira njenog koji svakog jutra udiše novi život, koji leti i na kraju sleti u tišini noći ispovijedajući se Tebi, moj Bože.

Autor: Admir Muhić