Dova za ispunjenje želje

Pitanje:  Zanima me da li postoji neka dova za ispunjenje želje, tj. da li u Kur’anu ili sunnetu postoji neka dova za ispunjenje želja, jer voljela bih da mi se u životu ispuni jedna želja? 

Odgovor:  Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabilježeno da postoji neka posebna dova za želju, a o upućivanju dova i njihovom ispunjavanju, Allah u Kur’anu kaže: “Zovite me Ja ću vam se odazvati.” Naš Allah je Tvorac, On najbolje poznaje naše želje i misli, bilo da su skrivene ili javne. Svaka dova kojom se želi hajr i dobro ovoga i onoga svijeta, dobra je i poželjno ju je učiti.

Uzvišeni Allah u zadnjoj trećini svake noći silazi na zemaljsko nebo i kaže: “Ima li neko da traži oprosta da mu oprostim, ima li neko sa potrebom da mu u njoj udovoljim?”, i to se ponavlja svake noći. Najvažnije je da čistog srca i tijela okrenemo svoje lice i ruke Allahu, da Mu iskreno ibadet činimo i budemo pokorni u onome što nam je naredio, a On sigurno neće dozvoliti da nepravda ikome bude učinjena. A Allah najbolje zna! 

Odgovorio: Jasmin Đanan, prof.
______________________________________________

ARŠURAHMAN DOVA – ZAŠTO GOD ALLAHA ZAMOLIMO ALLAH ĆE ŽELJU ISPUNITI???

Pitanje:Nedavno mi je do ruku došla tzv. Arš dova. Da li je ova dova šerijatski utemljena i mogu li je širiti dalje?

Odgovor: Čitajući tu dovu primijetio sam sljedeće: 1- da u ovoj dovi ima puno štamparskih grešaka koje ponekad suštinski mijenjaju značenje, npr. na jednom mjestu umjesto mesir (stjecište) piše makir (varalica);

2- da u njoj ima kur‘anskih dova i dova koje su prenesene od Poslanika, s.a.v.s;

3- da u njoj ima dova koje nisu prenesene od Poslanika, s.a.v.s, ali su dobrog i ispravnog značenja;

4- da u njoj ima dova koje nemaju utemeljenja u šerijatu, kao npr. da je Allahovo, dž.š, ime napisano na Džebrailovom krilu, na Mikailu, na čelu Israfilovom i na dlanu Azrailovom.

Međutim, ono što je u vezi s ovom dovom daleko problematičnije i opasnije jesu “dobrote Arš dove”. Naime u njima se kaže da se pripovijeda da je Melek Džebrail Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, rekao sljedeće: 1- da ko ovu dovu prouči jednom u životu ući će u džennet a da neće polagati račun bez obzira koliki grješnik bio. To znači da čovjek može raditi šta hoće, griješiti koliko hoće, važno je da samo jedanput ovu dovu prouči i on je džennetlija, isto kao i šehid koji je poginuo na Allahovom putu boreći se da Allahova riječ bude gornja. Ko imalo poznaje islam svjestan je da je takva tvrdnja u potpunoj suprotnosti sa njegovim temeljnim principima;

2- da će bolesniku koji prouči tu dovu Allah dati lijek. Takvu tvrdnju možemo provjeriti i praktično se uvjeriti u njenu ispravnost. Ja u takvu tvrdnju sumnjam jer Poslanik, s.a.v.s, nije to rekao;

3- da će svaka želja biti ispunjena, bilo da se ona odnosi na ovaj ili budući svijet i da će Allah spriječiti da mu neprijatelj ili bilo ko drugi načini neku štetu. Ni ta tvrdnja nije utemeljena. Jeste da Allah, dž.š, neće ostaviti prazne ruke onoga ko Ga moli, ali da bi dova bila primljena, treba ispunjavati određene uslove o kojima se ovdje ne govori. Nadalje, nekada Allah, dž.š, ispuni nekome želju na dunjaluku, a nekada to ostavi za ahiret, iako je čovjek molio da mu se to da na dunjaluku.

U “dobrotama Arš dove” se dalje navode izreke četverice hulefai-rašidina u kojima oni govore kako su im se sve želje ispunjavale kada su učili tu dovu. To je neutemeljena tvrdnja, jer da bi bila utemeljena mora biti prenesena ispravnim senedom i ne smije u sebi imati neku tajnovitu mahanu. U konkretnom slučaju sened se nigdje ne spominje, a i ono što im se pripisuje ima u sebi tajnovitu mahanu te se zbog nje to ne može prihvatiti. Ta tajnovita mahana ogleda se, između ostalog, u činjenici da se nisu sve njihove želje ispunile.

Na kraju “dobrôta Arš dove” traži se da se dova nosi uza se ispisana arebicom, da se uči na nafila-namazima i da će sve što čovjek zaželi od Alllaha, dž.š, biti udovoljeno. To je vrlo opasna tvrdnja, jer može navesti čovjeka da se osloni na dovu i tako ode u zabludu.

Prevodilac još napominje da je to samo dio njenih dobrota, koje su spomenute u ćitabu “Dur-ranil – Durin-nazim”, na 155 str. Ja ne sumnjam u lijepu i iskrenu namjeru pisca i prevodioca ove dove. Molim Allaha, dž.š, da ih nagradi za njihovu lijepu namjeru, ali se muslimanima mora skrenuti pažnja na sve greške koje se u njoj nalaze i na veliku opasnost koju takve novotarije kriju u sebi. Da su pisac i prevodilac dove bili svjesni njene opasnosti i opasnosti njenih “dobrota”, da su bili svjesni zabrane da se u usta Poslanikova, s.a.v.s, stavljaju riječi koje on nije rekao, da su bili svjesni njegova hadisa: “Ko na mene svjesno slaže, neka sebi traži mjesto u Vatri.” (Muslim, Sahih Muslim, “Kitabul-‘ilm”, hadis br. 107.), oni to nikada ne bi uradili.

Imajući u vidu da ne postoji hadis koji govori o Arš-dovi, te činjenicu da u njoj ima pogrešnih rečenica, sa sigurnošću možemo kazati da tu dovu nije dozvoljeno širiti, a posebno je haram u spomenute “dobrote” vjerovati, jer one mogu čovjeka odvesti na totalnu stranputicu, a Allah, dž.š, najbolje zna.

Dr. Šukrija Ramić

num