EMINA BUČAN : Krv neka ti je halal, a obraz mi čuvaj“. Komšija je shvatio značaj tih riječi i ubio ju je ne dozvolivši da je razjarena četnička grupa siluje

Kroz cijelu bošnjačku historiju Bošnjakinja je ljubomorno čuvala i očuvala svoj vjerski, nacionalni i kulturni identitet, a često ga je i svojim životom plaćala. Društveni i pravni položaj naše žene se mijenjao shodno vladajućoj strukturi. Prije dolaska Osmanskog carstva na prostore Bosne i Hercegovine zabilježeno je niz masovnih stradanja žena, kao i nakon povlačenja Osmanlija sa bh. područja. Masovna ubijanja, silovanja, prodaja i kupovina, pokrštavanja žena Bosne su, nažalost, njihov krvavi danak kojeg su kroz historiju plaćale, bilo iz izbora ili sudbine da budu drugačije od svojih susjeda, ali i sramna mrlja mnogih vladajućih struktura Bosne koje su zakazale u njihovoj zaštiti.

Prvo masovno stradanje žena na područiju Bosne desilo se u prvom stoljeċu po Isaau, a.s, kad su Rimljani, na obalama istoimene rijeke Bosne, Bathinus, u krvi ugušili posljednja ilirska plemena, koja su dotle hiljadu godina nastanjivala zapadni Balkan. Ponosne ilirske žene, prema zabilješci rimskih hroničara, braneći ognjišta, sa djecom u naručju, bacale su se u vatru sa zidina Citadele Ardube, sadašnjeg Vranduka i uzvikivale “Radije smrt nego ropstvo.”

Od pamtivijeka Bošnjakinju je krasila velika snaga i vjera, čak i kada je bila zarobljavana i mučena, nije dala Bošnjakinja svoje vjere i identiteta. U narodnoj pjesmi spominje se junaštvo Lejle Blažević koja je oteta u Dalmaciju i koju ni tepsije dukata i bisera, ali ni prijetnja mučenjem nisu naveli na promjenu onog što ona jeste – muslimaka, pa u pjesmi stoji da: “…ne prevari, ne prevjeri Lejla…”

Godine 1737. kada je napadnuta Banja Luka i okolina čitavu jednu četu u odbrani Banje Like su sačinjavale žene. Nažalost, našu Bosnu ratovi nikada nisu zaobilazili i u tim ratovima Bošnjakinje su se često borile i ginule kao pravi junaci. U Donjem Vakufu, pored ceste koja skreće za Bugojno, postoji u travi spomen na kojem piše “Šehid-djevojka”. Ne zna se ime ove bošnjačke herojine, koja je poginula u borbi s uskocima u 17. stoljeću. U haremu džamije u Cernici u Mostaru ostalo je zabilježeno ime Hane Hrvićeve koja je “branila Mostar od Stojana Jankovića.”

Podsticajni primjer šehide Emine Bučan

Nezaboravan je primjer mlade i hrabre herojine Emine Bučan, 20-ogodišnje Bošnjakinje sa Bara (selo kod Sjenice). U toku velike četničke ofanzive u januaru i februaru 1943. godine na Bihor, Pešter i Limsku dolinu radi uništenja muslimanskog življa na tim prostorima herojski je branila svoju kuću, braću, sestre i komšije koje su četnici opkolili. Kada je nestalo municije pošla je u hambar da je preuzme, ali su je tada uhvatili četnici. Prepoznavši među njima komšiju četnika obratila mu se riječima: „Krv neka ti je halal, a obraz mi čuvaj“. Komšija je shvatio značaj tih riječi i ubio ju je ne dozvolivši da je razjarena četnička grupa siluje. Ovaj čin žrtvovanja mladog života za odbranu djece, starih i iznemoglih, posebno za obraz, čast i dostojanstvo, ostaje kao simbol bošnjačkom narodu posebno muslimanki ženi, da su obraz i poštenje vrjedniji od samog života

bosniaksinfo

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close