Formiranje i razvoj Sedme muslimanske brigade

Autor: Harun Hodžić

Početkom agresije na RBiH, kako je jačao otpor i formirale se razne jedinice ukrupnjene i ustrojene u Armiju tako su širom srednje Bosne formirane manje jedinice sa muslimanskim predznakom nazvane Muslimanske oružane snage ili MOS, tako je početak bio u Travniku zatim Zenici, Radinovićima, Varešu, Kaknju, Bugojnu, Busovači i Visokom. Odlukom Načelnika štaba Vrhovne komande Sefera Halilovića Sedma muslimanska brigada formirana je 17. novembra 1992. godine, sjedište jedinice bilo je u Zenici, prvu Komandu činili su emir brigade prof. Mahmut Karalić, komandant Asim Koričić, Načelnik štaba Amir Kubura, pomoćnik komandanta za logistiku Halil Brzina, pomoćnik komandanta za moral Ahmed Adilović, komandant prvog bataljona u Travniku Ahmed Zubača te komandant drugog bataljona u Zenici Šerif Patković, mimo ovih nabrojanih prema islamskim načelima na kojima je jedinica bila postavljena Sedmom je upravljalo tijelo koje se zvalo Šura i to tijelo činili su Mahmut Karalić, Halil ef. Mehtić, Halil Brzina, Šefik ef. Beganović, Ahmed ef. Adilović i Sulejman ef. Čeliković.

Ova godina stasanja Sedme bila je zaista bogata kako na vojničkom ustrojavanju tako i na duhovnom uzdizanju, za sve pripadnike koji su pristupali Sedmoj uz vojničku obuku organizirana je i vjerska pouka koju su vodili Imami koji su bili angažovani u Sedmoj. To je bio i period sukoba sa Hrvatima tako da je Sedma uzuela učešća u svim odbrambeno-oslobodilačkim pohodima, i može se kazati, zahvaljujući Bogu prije svega, zasluge Sedme su bile ogromne, stoga je i popularnost rasla i sve više pripadnika je pristupalo Sedmoj. To je stalno tražilo i organizacijske promjene i formiranje novih rodova jedinice a i kadrovskih pomjeranja tako je ovaj prvobitni sastav već nakon godinu dana izgledao sasvim drugačije.

480331_3815204470216_121537001_n

Tekbiri za doček komandanta

Važne događaje pamtimo po nekim interesantnim detaljima, svakako za mene je jedan od najvažnijih događaja bio pristup Sedmoj muslimanskoj brigadi, a taj datum pamtim i po jednom veoma važnom događaju.

Početkom novembra 1993. godine u posjetu Sedmoj dolazi Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva RbiH. Najava dolaska izazvala je erupcije oduševljenja i sa nestrpljenjem se isčekivala ta posjeta. Razloga za to bilo je na pretek, bilo je onih koji Sedmu nisu simpatisali, koji su je smatrali ideološki neprihvatljivom za tkivo Armije i na sve moguće načine su je pokušavali prikazati u onom svjetlu koje nije bilo primjereno. Tako daleko se išlo da su govorili da je i paravojna formacija, no Predsjednik je imao i drugu starnu informacija i poštovao je Sedmu i cijenio je i onaj poziv da brani Igman kada je beznađe hvatalo stanovnike Sarajeva, i potvrdio je svoju posjetu.

Jedinice Sedme muslimanske su se spremale za doček Vrhovnog komandanta svako je želio biti uređen i zapažen u svome stroju, obučene su najljepše uniforme pripremljene baš za takvu priliku, različiti rodovi jedinice nosili su i nešto drugačije uniforme no ono što je bilo kod svih isto je bila oznaka Sedme koja se nosila na lijevom rukavu i traka oko glave na kojoj je pisalo “La illahe illallah”, ambijent je bio prelijep odisalo je takvo raspoloženje, spravom se za te gazije govorilo da se samo Boga boje. Komandant sedme Amir Kubura je stajao pred vojnicima vršio posljednje pripreme, nastupio je tajac samo se čulo: “Pozor” “Gospodine Predsjedniče Sedma muslimanska brigada postrojena u Vašu čast, raportira komandant Amir Kubura”.

Predsjednik zajedno sa komandantom obilazi postrojenu vojsku zatim za govornicom: “Gospodo vojnici i starješne Sedme muslimanske brigade, Esselamu alejkum”, odjekuje iz svih grla gromoglasno: “Alejkumu selam”, zatim predsjednik: “Pozdrav domovini”, ponovo odjekuje “Pozdrav”!!!

A onda kao po nekoj nevidljivoj komandi neko iz redova Gazija viknu: “TEKBIIIIIR”! Salom se prolomi Allahu ekber, i to tri puta, meni se koža naježi suze se u očima pojaviše prizor koji nikad zaboraviti neću, upravo je ovo jedinica o kojoj ja maštam koja će biti moj dom od ovog dana, dok sam tonuo u svoje misli salom je odlijegao milozvučni glas Muhameda Pašalića koji je učio odlomak iz Kur’ana časnog.

Program je vodio svojim prefinjenim glasom glumac Iso Porović i svakako davao još jedan upečatljiv ton važnsti ovog trenutka najavio je da će Predsjednik i Vrhovni komandant uručiti Sedmoj “Ratnu zastavu”, i ovaj čin je propraćen Tekbirima, ratnim pokličem muslimanskih vojnika još od prve bitke u povijesti muslimana “Bitke na Bedru”.

Kada je Predsjednik izašao za govornicu i obratio se Gazijama Sedme bio je vema kratak ali i veoma jasan.

“Draga braćo, vojnici Sedme muslimanske brigade sretan sam da sam danas ovdje sa vama, došao sam da vas vidim iako su mi govorili da ne dolazim. I želim vam kazati da moje i vaše greške se desetorostruko mjere, zato budite oprezni da ne činite greške, mi nemamo pravo na greške. Želim vam svako dobro da vas Bog čuva….

Tako je protekao moj prvi dan u Sedemoj, svi smo bili ponosni da nam Vrhovni komanadant kaže da je i on dio nas i da smo mi kao on. Vremena za slavlja nije bilo, rat je plamsao dva agrsora su tukla nemilice po nama trebalo je odmah na teren. S obzirom da sam pristupio drugom bataljonu kojim je komandovao Kasim Podžić a Emir bio Hilmo ef. Perčo tražio sam da me rasporede u jedinicu koja ima isključivo diverzantski karakter, tako sam dospio u Izviđačko odjeljenje kao obični vojnik.

Izvor:saff.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close