Gdje tačno stanuje hrabrost žene?

Gdje tačno stanuje hrabrost žene koja joj je potrebna da bi uzela život u svoje ruke? Gdje je smještena ta vrsta hrabrosti inače hrabre žene koja godinama hrabro prekriva modrice puderom, i ima nacrtan osmijeh na licu za vanjski svijet? – upita me neka od hiljada žena koje kad kada klikaju "lajk" na ono što ovdje objavim.

Da li to Dragi Allah daje svakom onoliko koliko može podnijeti? – pita ona.

A ja pitam: Da li to same sebe tovarimo više nego što možemo podnijeti, a to skontamo tek kad izgubimo zdravlje, pa nas pokrije zemlja?

Ja nisam ni na strani žena ni na strani muškaraca. Nisam žena razočarana u ljubav koja mrzi svaku mušku koščicu, iako bih, kad unazad pogledam, imala itekako razloga za to. Za mene je svaki insan individua, i ja ih ne dijelim na muškarce i žene, nego na insane i neinsane. Ljude i neljude. I vjerujem u dobrotu i čovječnost ljudi, bili ovog ili onog spola. To mi je sačuvalo i fizičko i mentalno zdravlje, i pomoglo da živim stabilnost i ljubav u svom životu, uz supruga koji je, prije svega, čovjek.

Za mene nije hrabra žena koja puderom prikriva modrice i ima nacrtan osmijeh za vanjski svijet. Niti je hrabra žena ona koja je od svog muža doživjela razne gadosti, a i dalje je s njim, imaju djecu. Iz nekog njoj poznatog razloga je odlučila da sve trpi i da u dubini duše prezire sve muškarce, čak i one kojima pokušava da se divi, jer vjeruje da nisu kao njen muž. Prezire i sve žene koje trpe kao ona, ali i sve one koje ne trpe, jer ona nije smogla snage da bude kao one. Iz nagomilanih nezadovoljstava uvijek se rađa ogorčenost i prezir, nekad čak uvijena u fini celofan koji je potrebno razgrnuti da bi vidio splačinu koja se unutra krije. Ona misli da je mudra, jer je naučila nezadovoljstvo zavijati u celofan, i hrabra što je izdržala sve muževljeve gadosti iako ni sad nije puno bolje stanje, nego se je navikla i oguglala. Ogrezla u nezadovoljstvo, a nezadovoljstvo nikad nije rodilo ništa lijepo ni pozitivno.

Ja glasam za ljudskost i u ljudima i u ženama.

Glasam za ljubav prema sebi i onom do sebe, do momenta kada ne počne da nam ugrožava bitak.

Glasam za hrabrost da priznamo sebi šta nam se dešava u životu i mudrost da donesemo pravu odluku u pravo vrijeme.

Nema pudera koji će pokriti posjekotine na našoj duši,

ni mehlema koji će zacijeliti rane na srcu

ni nacrtanog osmijeha koji nam se

neće jednog dana ogaditi.

Život je borba. Ja više volim biti gazija (onaj koji se bori i preživi)

nego šehid (onaj koji u toj borbi umre).

Grlim sve modrice puderom pokrivene,

i pljujem na sve koji nemaju obraza, pa nemaju šta ni pokrivati…

Viđeno: 4

49

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close