Hasanovići se vratili u selo Prohiće: Vrijedni povratnici žive od rada na svom imanju

Bave se poljoprivredom i stočarstvom, a sve što proizvedu prodaju na kućnom pragu

Iako na pragu šestog desetljeća života, Šefika i Nezir Hasanović vrijedno rade na svom imanju u zaseoku Zagaj, koje pripada selu Prohići, udaljenom tridesetak kilometara od Srebrenice.

Ovdje su se vratili prije 20 godina, zasukali rukave, očistili imanje, nabavili stado ovaca i zasijali razne kulture, a onda se i uselili u kuću koju im je obnovila humanitarna organizacija „Mercy Corps“.

Brojne nedaće

U godinama koje su dolazile nastavili su s ulaganjem, suočili su se s brojnim nedaćama, ali su ih uspješno prebrodili. Uprkos svemu, poljoprivreda i stočarstvo i dalje ostaju njihov izbor.

U razgovoru za „Avaz“ Nezir je ispričao kako je, iz izbjeglištva, u rodni Zagaj dotjerao 12 ovaca, a ubrzo je formirao stado od 120 ovaca i dvije krave. Nažalost, narušeno zdravlje primoralo ga je da stado ovaca smanji na 26 i proda jednu kravu.

– Sve do prošle godine, na pet dunuma uzgajao sam kukuruz, isto toliko pšenice i maline. Od mehanizacije posjedujem samo jednu frezu, tako da većinu poljoprivrednih poslova moja Šefika i ja obavljamo ručno – kazao nam je Hasanović.

Oni ovih dana imaju pune ruke posla. Voće je, uprkos suši, ove godine rodilo kao nikad do sada, a u voćnjaku imaju i limun, japanske jabuke… Napravili su kiseli i slatki pekmez te sirće, osušili velike količine šljive, a domaćica od svih vrsta voća pravi prirodne sokove, džemove i kompote. Nešto će ostaviti za svoje potrebe, a višak prodati na kućnom pragu, jer nemaju vremena ni uvjeta za nošenje proizvoda na pijace i tržnice.

Na lijepo uređenom imanju, na samoj lijevoj obali jezera Perućac, Hasanovići u dva plastenika uzgajaju sve vrste povrća. Tu je i veliki voćnjak, s autohtonim jabukama i kruškama, ali i nekoliko stabala limuna, japanske jabuke kaki i smokava.

Povoljna klima

– Klima je povoljna, imanje plodno i sunčano i tu uspijeva sve što se usije i zasadi. S četvoricom komšija, izgradili smo vlastitim sredstvima vodovod u dužini od tri kilometra, tako da vode i u najvećoj suši ima u izobilju. Da imam traktor s priključcima, sijao bih više žitarica, a da je bolji put, dolazilo bi više ljudi koji žele kupiti stoku i naše poljoprivredne proizvode – istakao je Hasanović za “Avaz”.

Hasanovići su od svog teškog rada, zarađenog novca od prodaje stoke i poljoprivrednih proizvoda, školovali kćerku Neziru i sina Nuriju. Nezira je nakon udaje s mužem otišla u Njemačku, a sin je, po završetku srednje škole u Srebrenici, prvo našao posao u Češkoj, a zatim je i on otišao u Njemačku.

– Često dođu i pomognu nam na imanju. Imaju svoje živote i budućnost – sa zadovoljstvom nam je kazala domaćica Šefika.

Izvor:avaz.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close