Hronična bubrežna bolest – tihi ubica modernog društva: Bubreg propada trajno

Piše dr. ALMA MUTEVELIĆ

Centar za hemodijalizu

Opća bolnica Konjic

Važan aspekt promocije zdravlja je prevencija bolesti, naročito hroničnih nezaraznih, u koje spada i hronična bubrežna bolest. To je veoma važno  jer ona najčešće prolazi bez simptoma,  a ostavlja vrlo teške posljedice i znatno smanjuje kvalitet života, kako pojedinca, tako i  njegove porodice, ali i cjelokupnog društva.

Najbolji pokazatelj toga je sve veći broj pacijenata koji imaju potrebu za nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom  i otvaranjem novih dijaliznih centara u Bosni i Hercegovini.

Hronična bubrežna bolest je postepeno i trajno oštećenje bubrega, što smanjuje rad svih funkcija organa tokom najmanje tri mjeseca, nezavisno od uzroka.

Važna uloga u organizmu

U bubrežne funkcije spada čišćenje krvi od viška tekućine u organizmu, te otpadnih materija, ali i izlučivanje produkata izmjene tvari bjelančevina. Osim ovih ekskretornih funkcija, bubrezi imaju veoma važnu ulogu u reguliranju nivoa minerala u organizmu, prvenstveno soli i kalija. Oni služe i za stvaranje hormona važnog za nastanak crvenih krvnih zrnaca, te hormona za reguliranje krvnog pritiska.  Osim toga, bubrezi služe i za pretvaranje vitamina D u njegovu aktivnu formu i koji je važan za ravnotežu  kalcija i fosofora u organizmu i čvrstoću kostiju.

Mnoge bubrežne bolesti uzrokuju zatajenje ovog važnog organa, među kojima su bolesti glomerula (filtera), infekcija, policistična bolest i kamenci. Prestanak rada bubrega izazivaju i šećerna bolest, visok krvni pritisak, ateroskleroza te sistemski lupus. Važno je spomenuti i genetsku, odnosno nasljednu komponentu, pa ako je neko u porodici imao problema sa bubrezima, velika je vjerovatnoća da će i nasljednici oboljeti.

U ranim stadijima bolesti utvrđeno je da pacijenti nisu osjećali posebne tegobe koje bi upućivale na probleme sa ovim organom, jer je to „tiha“ bolest koju tokom   pretraga  otkriju markeri bubrežnog oštećenja. Osoba počinje osjećati tegobe pri padu bubrežne funkcije za 50 posto kada se simptomi počinju ispoljavati. Najčešće je to malokrvnost (zbog smanjena lučenja hormona za produkciju krvnih zrnaca), što se manifestira bljedilom, umorom, bezvoljnošću, pospanošću. Onaj koji ima problema s bubrezima može osjećati glavobolju, imati povišene vrijednosti krvnog pritiska, malaksalost, svrab kože, gubitak apetita, grčeve u mišićima, oticanje nogu te otežano disanje i gušenje.

Najraniji marker oštećenja je pojava bjelančevina u urinu (rana dijagnoza). Veoma je važno uraditi test krvi radi određivanja nivoa kreatinina koji služi za utvrđivanje vrijednosti GFR – glomerular filtration rate (mjerilo funkcionalnosti bubrega).

Na osnovu vrijednosti GFR, hronična bubrežna bolest se dijeli na pet stadija, pri čemu se u obzir uzimaju i parametri poput bjelančevina u urinu, dijabetes i visok krvni pritisak. Bolest se, osim po pojavi bjelančevina u mokraći, prepoznaje i po poremećajima u nalazima sedimenta urina i elektrolita.

Utvrditi tačnu dijagnozu

U ranom otkrivanju bolesti važno je ustanoviti tačnu dijagnozu bubrežnog oboljenja, pri čemu je ponekad potrebna biopsija organa. Sukladno otkrivanju uzroka koji su doveli do hronične bubrežne bolesti, pristupa se liječenju i redovnom kontroliranju  (liječenje dijabetesa, povišenog krvnog pritiska.)

Pri prepoznavanju bolesti važno je redovno pratiti nivoe šećera u krvi te pritisak. Osoba mora biti pod redovnim nadzorom nefrologa koji utvrđuje stepen napredovanja bolesti.

U trećem stadiju javljaju se znaci anemije i koštanih oboljenja, koje također treba liječiti. Kod napredovanja bolesti (četvrti stadij) važno je pripremiti pacijenta za eventualno nadomjesno liječenje dijalizom (slanje vaskularnom hirurgu – priprema vaskularnog pristupa) ili za transplantaciju ukoliko je osiguran donor.

U posljednjem stadiju (terminalnom) hronične bubrežne bolesti, kada je moguće zatajenje, pacijentu je neophodna dijaliza.

Zdravo se hraniti i vježbati, izbjegavati cigarete i alkohol

Zbog podmuklosti koja je doprinijela velikom broju oboljelih, hroničnu bubrežnu bolest često nazivaju i tihom epidemijom.  Zbog toga, veoma je važno raditi na prevenciji, odnosno sprečavanju svih uzroka koje dovode do oboljenja ovog organa, kao što su šećerna bolest, povišene vrijednosti krvnog pritiska, povišene masnoće u krvi, te promovirati zdrav način života koji podrazumijeva:

1. zdravu prehranu (smanjen unos soli, izbjegavanje masne i začinjene hrane)

2. izbjegavanje sjedilačkog načina života i povećanje tjelesne aktivnosti, te

3. prestanak pušenja i konzumiranja alkohola.

Preporučuju se i redovne pretrage krvi i urina, te redovni odlazak porodičnom ljekaru čiji zadatak je edukacija stanovništva u pravovremenom otkrivanju bolesti.

(Faktor.ba)