Hvatanje za prekrivač Kabe i stajanje pred njenim vratima

Nema ni jednog hadžije da ne osjeti žarku želju dodirnuti Kabu i uhvatiti se za njen crni prekrivač ispisan Allahovim ajetima i protkan zlatnim nitima i koncima. Kada to radi hadžija osjeti čežnju za Kabom i njenim Gospodarom. Držeći se za njen prekrivač on traži od Allaha oprost za svoje grijehe i zaštitu za svaki dio svoga tijela od Džehennema i džehennemskih strahota i grozota.

Hvatajući se čvrsto za prekrivač Kabe, on uporno i umilno traži oprost za grijehe koje je do tada počinio, baš kao ona osoba koja je nanijela neku uvredu i nepravdu, pa uzme za komad odjeće onoga kome je nešto učinila, ponizno ga moleći da mu oprosti i da ga ne kazni za takav prijestup, jer zna da mu on jedino to može oprostiti i za to ne pušta njegove skute, dok mu ovaj ne oprosti.
Tako se i hadžija iskreno hvata za prekrivač Allahove Kuće i skrušeno i ponizno moli da mu Gospodar te Kuće oprosti, jer On jedini i prašta. Dirljivo je vidjeti hadžije iz raznih dijelova svijeta, kako čvrsto držeći prekrivač Kabe, suze rone, plaču i jecaju, iskreno moleći Allaha Uzvišenog da im oprosti njihove grijehe i sačuva ih zastrašujuće kazne na Sudnjem danu.
Takođe, kada nekog moliš, dođeš skrušeno pred njegova vrata i tražiš od njega ono što ti je potrebno. Tako i hadžije pred vratima Gospodara Kabe, skrušeno i bogobojazno mole i plaču, očekujući ispunjavanje svojih potreba, a ko im to može jedino ispuniti, do Gospodar ovog Zdanja, Gospodar nebesa i Zemlje, svega vidljivog i nevidljivog, dokučivog i nedokučivog!!!
Prisustvovao sam jedne godine umri na kraju ramazana, kada je na kraju noćnog namaza, šejh Sudejs, u dovi zavapio Gospodaru Kabe: "Gospodaru, mi smo pred vratima Tvoje Kuće, došli smo skrušeno i pobožno moliti od Tebe oprost grijeha i spas od Vatre, pa zar ćeš nas odbiti?!"
Nakon tih riječi, milion ljudi koji su tada prisustvovali teravih i noćnom namazu, naglas su zajecali, zavapili i zaplakali. Nema tada oka koje nije zacvililo i zarosilo suzama niti ima srca koje nije zadrhtalo i utapalo se u nekoj vrsti blaženstva i ljepote. Jer, tada, stvarno, osjetiš, prolamanje i otvaranje nebeskih kapija! 
Čudna je iskrenost: ona je jaka i moćna i prodire tako daleko i duboko gdje čovjek nije mogao ni zamisliti a ni naslutiti. Kada se spoje iskrenost i dova onda su to dva krila kojima se naša djela, molbe i želje penju visoko u nebeske sfere, na krilima naše časne i lijepe vjere. 
A zar može dova biti časnija, iskrenija i prodornija nego kod Kabe i to pred njenim vratima?! Nema ni jedne osobe a da to neće osjetiti i doživjeti upravo na tom mjestu!

Dr. Šefik Kurdić