I milost i strah

Da li vjernike u njihovom nastojanju da ustraju na pravom putu, da se poprave i ostave griješenja, više motiviraju ajeti koji govore o Allahovoj Milosti i ljepotama Dženneta ili oni koji govore o teškoći smrti i polaganju računa na Sudnjem Danu odnosno o Allahovoj kazni i strahotama Džehennema?!

Da li se više plašimo posljedica našega nemara, zaborava, nebrige u izvršavanju islamskih naredbi i činjenja grijeha ili se više uzdamo u Allahovu Milost, jer znamo da je naš Stvoritelj Milostiv i da sve grijehe oprašta, kada Mu se, i ako Mu se, iskreno i potpuno predamo?

S jedne strane Allah, dž.š., nas obavještava da samo nevjernici gube nadu u Allahovu Milost, ‘’Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.’’ (Jusuf, 87.) ili u drugom ajetu: ‘’Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli!’’ (El-Hidžr, 56.), dok nam s druge strane drugi ajeti jasno poručuju da onima koji se ne boje Allaha predstoji propast.. „Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-E’araf, 99.)

Može zvučati paradoksalno, ali u isto vrijeme kada nam bude ukazna Allahova Milost nas će obuhvatiti strah hoće li nam Uzvišeni Allah primiti naša učinjena dobra djela? Da, vjernik ostavlja grijeh, čini dobra djela i opet strahuje jesu li dovoljna iskrena, je li ih možda nekim svojim prigovorim ili hvalom pokvario i obezvrijedio? Vjernik strahuje i plače nad svojim dobrim djelima, ljubomorno ih čuva i moli svoga Stvoritelja da mu ih ukabuli i primi kao zalog za Njegovu Milost i oprost na Sudnjemu Danu. Opisujući kvalitete iskrenih vjernika Allah, dž.š., veli: „Od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (El-Mu’minun, 60-61.) Kada je čula ove ajete Aiša, r.a., časna supruga Allahova poslanika, s.a.v.s, upitala je svoga voljenog muža: „Allahov poslaniče! ‘I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha …’, je li to onaj koji čini blud, pije alkohol i krade?” Allahov poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: „Ne, kćerko Siddikova! Već je to čovjek koji klanja, posti i udjeljuje bojeći se da mu se to ne primi.” (Ahmed i Tirmizi)

Strah od Allaha (svijest o Allahu Uzvišenom) je motirajuća snaga koja djeluje na naše ponašanje. To je sama Milost, jer onaj koji strahuje od Allaha, subhanehu ve teala, žurit će učini što više dobrih djela a klonit će se loših, dok će se oni koji se ne boje Allaha osjećati “sigurnim i ravnodušnim” prekomjerno uživajući u ljepotama ovoga svijeta dok im melek smti ne “pokuca” na vrata njihove duše.

Zato, oni koji još čekaju i oklijevaju da se Allahu, dž.š., iskreno i potpuno vrate, da Allahu, dž.š., na sedždu padnu, neka znaju da svojim grijesima i svojim propustima samo sebi štetu nanose; neka znaju da uživanje i dunjalučko naslađivanje koje ih sada odvraća od redovitog obavljanja namaza, dolaska u džamiju, učenja Kur’ana, obilaska rodbine, pomaganja potrebitih, da to, dakle stanje uživanja i pretjerane trke za dunjalukom kratko traje. Zato brate i sestro, ne odgađaj s tevbom i redovitim obavljenjem islamskih propisa. Jedino kroz islam možeš spoznati smisao svog privremenog bivstvovanja na ovom svijetu; jedino kroz islam možeš zadobiti i osjetiti sreću i spas na oba svijeta. Allah nas uputio i sačuvao na pravom putu!

Autor: Mirza Mešić

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close