Iskoristi svoje vrijeme

Vrijeme prolazi brzo, te je stoga i životni vijek čovjeka kratak. Koliko god potrajao, ukoliko mu slijedi smrt, on je kratak. Prenosi se da je Nuha, alejhis-selam, upitao Melek smrti kada je došao da mu uzme dušu nakon više od hiljadu godina: “Šta kažeš za dunjaluk?” Odgovorio je: “On je poput kuće koja ima dvoja vrata. Na jedna sam ušao, a na druga izašao.”

Vrijeme koje prođe više se ne vraća. Svaki dan, svaki sahat, svaki trenutak koji prođe, više se neće vratiti. Stoga, vrijeme koje je prošlo, za njim se ne snebivaj jer jadikovanje i žaljenje za njim je samo novo gubljenje vremena, a sutrašnje vrijeme ti ne posjeduješ niti bilo ko drugi od stvorenja, posjeduje ga jedino Allah, pa zato iskoristi ovaj trenutak u kome se sada nalaziš.

Juče nisi klanjao! Juče nisi bila pokrivena! Juče niste bili korisni za svoju zajednicu! Jučerašnji dan ne pokušavaj vratiti i u tome vrijeme ne gubi! Pokajanje ne odgađaj za sutra, jer ne znaš hoćeš li sutra osvanuti! Pokaj se sada! Ne odgađaj za sutra jer ne znaš hoćeš li doživjeti sabah pa klanjati, obući mahramu i obratiti se svome Gospodaru,  izaći iz kuće i biti lijepog ponašanja sa onima koje sretnete! Danas to učinite!

Iskoristimo svoje vrijeme na dunjaluku, jer kajanje sutra nikome neće koristiti, a ljudi će se kajati na dva mjesta:

1) prilikom smrti, kada budu umirali. Uzvišeni Allah kaže o tome:

„ I tako, kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam propustio?’ Nikako! To su, zaista, riječi koje će on neminovno reći – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” (El-Mu’minun, 99-100)

2) kada uđu u Vatru, kao što Svevišnji kaže:

“I oni će u njemu (Džehennemu) jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas. Činit čemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili! A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato, iskusite patnju; zulumčarima nema pomoći.” (Fatir, 37)

Nažalost, većina ljudi svoje vrijeme i život provede u stvarima koje su beskorisne ili pak štetne po njih, a da propast bude veća, veseli su, radosni i sretni što im je brzo prošlo vrijeme – ne znajući da su sa svakom proteklom minutom samo bliži svome kaburu i ahiretu, a sve dalji od dunjaluka.

S obzirom na to da je vrijeme pravi život, te da je vođenje računa o njemu temelj svakog dobra, a njegovo upropaštavanje temelj svakog zla, moramo paziti na svoje vrijeme, naročito ono slobodno. Nužno je da razmislimo koje su naše obaveze u pogledu blagodati vremena kojom smo darovani, te šta nam može pomoći u njegovom očuvanju i pravilnom iskorištavanju.

Kur’an o vrijednosti i važnosti vremena

Uzvišeni Allah se na mnogim mjestima zaklinje vremenom, ili njegovim određenim dijelovima. Tako Svevišnji Allah kaže:

“Tako mi vremena, svi ljudi su, doista, na gubitku! Osim onih koji vjeruju, i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju, i koji drugima preporučuju strpljenje.“ (El-Asr)

Ibnul-Dževzi, rahimehullahu te’ala, kaže: “Uzvišeni Allah se zaklinje vremenom jer je u njemu pouka za onoga koji promatra prolazak i smjenu noći i dana na uvijek isti, tačan i precizan način.”

Es-Ševkani, rahimehullahu te’ala, kaže: “Svevišnji Allah se zaklinje vremenom zbog velike pouke u smjeni noći i dana, smjeni tame i svjetla, što jasno ukazuje na Stvoritelja Uzvišenog i na Njegovu jednoću.”

Allahovo zaklinjanje vremenom ističe važnost vremena. Vrijeme predstavlja čovjekov život. Vrijeme je period vjerovanja i činjenja dobrih dijela putem kojih se postiže Allahova milost, spas i uspjeh na dunjaluku i ahiretu.

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi navodi dva primjera: jednih koji su proveli i iskoristili svoj život u dobru i drugih koji su lošim djelima ispunili svoje živote.

Kaže Svevišnji Allah o stanovnicima Dženneta:

“I oni će se jedni drugima okrenuti i jedni druge pitati. Reći će: Prije smo, uistinu, među svojim porodicama od kazne strahovali, pa nam je Allah milost darovao i od kazne u Vatri nas sačuvao. Mi smo Ga prije, zbilja, ponizno molili, obožavali, On je, doista, Dobročinitelj, Milostivi.“ (Et-Tur, 25-28)

Jasno se u ajteu navodi da su vjernici svoj život proveli u obožavanju Uzvišenog Allaha, pa će ih On nagraditi Džennetom. Dok, o stanovnicima Vatre Uzvišeni Allah kaže:

„A nevjernike čeka vatra džehennemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti – eto tako ćemo svakog nevjernika kazniti – oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili. – ‘A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!” (Fatir, 36-37)

U Džehennemu će nevjernici priznati da su u životu na dunjaluku činili loša djela, te će poželjeti da budu ponovo vraćeni na dunjaluk kako bi činili dobra djela. Međutim s dolaskom ahireta, nestat će dunjaluka.

Izvor: Vjera je savjet

Autor: Hajrudin Tahir Ahmetović

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close