Između dunjaluka i Ahireta…

Ponekad insanu zastane dah od brzine života. Od svih obaveza koje nas prate na dunjaluku. Od svega što moramo i trebamo. Zastane um, zastane i duša. Osjeti da je prazna, zanemarena, zapuštena i sebi prepuštena. Pored svih lijepih stvari na ovom svijetu- poput odmora, šetnje i različitih oblika zabave, pored tišine i cvrkuta ptica, žubora rijeka, kapljica kiše- duši je potrebna i druga hrana. Ona hrana koja će je ispuniti, dati joj snagu i život. A malo ko o duši vodi brigu.

Sebebom toga, danas imamo mnoštvo psihičkih poremećaja i duševnih oboljenja. Danas imamo toliko čestu depresiju i negativne naboje među ljudima. Čini mi se da je nekada dovoljna i najmanja varnica da ti naboji eskaliraju i pređu u nešto veće- od verbalnih do fizičkih sukoba. Na ulici, veoma često, ljudska lica su potištena, namrgođena i mrzovoljna. Ne postoji onaj duh vedrine koji dolazi iz zadovoljstva duše. A kako bi i mogle duše biti zadovoljne?

Koliko često dajemo prednost Ahiretu nad dunjalukom? Da li smo ikada zakasnili na posao radi sabah namaza, nekoliko stranica iz Kur’ana ili nekog dobrog djela? S druge strane, zbog straha od šefa (čovjeka)- mi tako olahko propustimo dobra djela, naše obaveze i dužnosti prema Allahu. Odustanemo od ovog ili onog dobrog djela jer žurimo na posao, u školu, na sastanak. Odustanemo od dnevne doze duševne hrane jer ćemo dobiti otkaz na poslu.  Odustanemo, jer se bojimo čovjeka umjesto Gospodara.

Koliko često dajemo prednost namazu i Kur’anu na internetom? Da li uvjetujemo svako korištenje interneta nekim dobrim djelom? Ili, pak, činimo dobra djela tek usput- nakon što se zasitimo od svega drugog? Ili su nam dobra djela tek zadnja stanica- i to u slučaju da imamo „viška“ vremena za njih?

Koliko vremena traje obavljanje  dnevnih namaza? Koliko traje naše radno vrijeme u nekoj firmi? Koliko traje naša nastava u školi ili na fakultetu? Koliko traje naše dnevno druženje sa internetom? Koliko traje film, serija ili nešto treće? Ali, za dunjaluk uvijek imamo vremena, za našeg Gospodara i Ahiret jedva ili nikako. A On nam je sve dužnosti propisao kako bismo njima hranili svoje duše, ispunjavali ih i činili sretnim. Kako bismo se zaštitili od bolesti duše, srca i uma. Kako bismo bili spokojni.

Namaz, učenje Kur’ana i drugi ibadeti i dobra djela- nisu nam naređeni kako bi nam oduzimali vrijeme. Oni nisu naša teškoća. Oni su da- prije, u toku i poslije trke za dunjalukom- odmorimo svoje srce u razgovoru sa našim Stvoriteljem. Da preventivno spriječimo ili eventualno liječimo svaki i najmanji vid depresije. Da se oslobodimo okova dunjaluka i briga zbog njega. Da sagore naše ljutnje i klice mržnje. Da nas upute na ono najljepše i najispravnije.

Svaki put kada osjetimo da dunjaluk ovladava našim srcem, našom svakodnevnicom i našim umom- borimo se protiv njega tako što ćemo voditi računa o našim dobrim djelima i našem odnosu prema Allahu. Iskoristimo svaki korak na dunjaluku za činjenje dobra. Ne zapostavljajmo svoju dušu i ne uskraćujmo joj njenu hranu. Odlazak na posao, u školu, rad u kući- divne su prilike za učenje ili slušanje Kur’ana, učenje različitih zikrova i Salavata. Potrebne su samo naša iskrena ljubav prema Allahu i svijest o prednosti života na Ahiretu u odnosu na dunjaluk.

Stoga, neka na svakom našem dunjalučkom putu- naš Gospodar bude na prvom mjestu.

Halima Lj.

Izvor:n-um.com

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close