Izvor nafake

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu dž.š. i neka su selam, salavat i spas Muhammedu a.s., njegovoj porodici, ashabima, sljedbenicima Islama, svim šehidima ovog Ummeta, a posebno šehidima koji svoj život položiše za Bosnu i Hercegovinu!

Jedno od pitanja koje svakodnevno zaokuplja pažnju ljudi je pitanje nafake. Često se upravo zbog nafake dešavaju nesporazumi, svađe, ubistva pa i cijeli ratovi. Zato ćemo u današnjoj hutbi kazati nekoliko riječi o izvorima nafake i stavu islama po tom pitanju.

Obratimo se najprije Kur’anu u kome stoji:

وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا لَا نَسْأَلُكَ رِزْقًا نَّحْنُ نَرْزُقُكَ وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَى

”Naređuj svojoj čeljadi da klanjaju namaz i budi ustrajan u tome. Allah od tebe ne traži nafaku. Allah je taj koji nafaku daje. A samo one koji se budu Allaha bojali čeka lijep završetak.”

U ovom ajetu Allah dž.š. nas najprije podsjeća na obavezu namaza i naređuje nam da i od svojih ukućana tražimo da klanjaju. Tek poslije toga obećava nafaku. Dakle, nafaku ne određuju ljudi niti ljudske riznice i blagajne i hvala Bogu da je tako. Nafaku određuje i daje Uzvišeni Allah. Allah je taj koji hrani ptice u nebeskim visinama kao i ribe u morskim dubinama. On s neba spušta kišu pomoću koje niče bilje i rastinje. On je taj koji nafaku daje i oholom čovjeku ”a čovjek uistinu malo zahvaljuje”. Čovjek nerijetko ide dotle da pomisli kako je on izvor svoje nafake.

Kur’an nam u suri Kasas donosi poučno kazivanje o čovjeku iz vremena Musa’a a.s. po imenu Karun. Bio je to čovjek kome je Uzvišeni Allah darovao bogatstvo čiju vrijednost je bilo teško procijeniti. Samo ključevi Karunova blaga bili su toliko teški da ih je nosila cijela skupina ljudi. Kada je Karun u svoj toj raskoši i luksuzu izišao među narod dunjalučari povikaše: ”Kamo sreće da je i nama dato nešto slično!” Bilo je i onih koji su vjerovali da nafaku daje Allah pa su pokušali upozoriti Karuna ali on nadmeno uzvrati i reče: ”Ovo sam stekao svojim znanjem!” Nemalo poslije toga, Allahovom odredbom, i Karun i blago njegovo bivaju uništeni i u zemlju utjerani. Tako je još jedan nezahvalnik iskusio snagu i moć Onoga koji sve može.

Važno je imati na umu još jedan kur’anski ajet u kome se kaže:

الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ وَيَأْمُرُكُم بِالْفَحْشَاء وَاللّهُ يَعِدُكُم مَّغْفِرَةً مِّنْهُ وَفَضْلاً

”Šejtan vas plaši neimaštinom i navodi vas da budete škrti, a Allah vam obećava svoj oprost i nagradu.” (Bekara, 268)

Vidimo, dakle, da šejtan najprije zavodi čovjeka time što ga uvjerava da je on izvor svoje nafake, kao što je bio slučaj sa nesretnim Karunom. Šejtan potom ide dalje pa čovjeka plaši siromaštvom čineći ga na taj način škrtim. Ovako se među ljudima javlja podjela na bogate i siromašne što pogoduje razvoju mržnje, ljubomore i zavisti čime prokleti šejtan ostvaruje svoj cilj.

Dodajmo ovome još dvije važne napomene:

1. Kad se kaže da Allah daje nafaku to ni u kom slučaju ne znači da čovjek treba sjesti i čekati da nafaka sama dođe. Naprotiv čovjek je dužan raditi i tragati za nafakom trudeći se pri tom da je stekne na halal način. O tome zorno svjedoči primjer jednog pobožnog čovjeka koji je stalno bio u ibadetu. Kada su ashabi pričali halifi Omeru o njegovom konstantnom namazu i postu on ih je upitao: ”A ko ga hrani?” ”Svi mi”, odgovoriše ashabi. ”Svi ste vi bolji od njega”, zaključio je h. Omer.

2. Čovjeku nije zabranjeno da se trudi da stekne što više imetka i priskrbi sebi što bolje uslove života pod uvjetom da ne dozvoli da ga taj imetak odvrati od sjećanja na Allaha dž.š. U tom smislu ću današnju hutbu završiti događajem koga prenosi Sufjan es-Sevri koji kaže da se neki čovjek zaputio da posjeti jedan grad na zapadnom kraju hilafeta.  Njegov komšija koji je, uzgred rečeno, bio siromašan zamolio ga je da u tom gradu pronađe i poselami njegovog prijatelja koga je opisao kao čestitog i skromnog čovjeka. Ovaj je došavši u grad potražio spomenutog čovjeka i bi iznenađen kada ga ljudi uputiše ka dvorcu. Došavši do dvorca pred njega je izišao raskošno odjeven čovjek koji se predstavio kao prijatelj njegovog komšije. Prenio mu je selam i još se više začudio riječima koje je čuo: ”Poselami i ti mog prijatelja i poruči mu da ne misli toliko na dunjaluk i da smanji svoj interes za njega.” Kada se ovaj čovjek vratio kući i kada je njegov komšija čuo poruku zaplakao je i rekao: ”Istinu je kazao moj brat. Iako je on bogat dunjaluk nije obuzeo njegovo srce niti ukaljao njegov iman. Ja sam siromašan ali je dunjaluk u mom srcu i stalno mislim o njemu.”

Uzvišeni Allahu!

Podari nam halal nafaku, osnaži našu vjeru, ujedini naše saffove, pomozi muslimane Sandžaka, obraduj nas svojom uputom i daj da nam islam bude život, Kur’an vođa, sabur saputnik a Džennet konačna nagrada, AMIN!

Safet Pozder, Imam.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close