JEDNOM JE JEDNA GRUPA MUŠKARACA RASPRAVLJALA NA TEMU KAKO IZGLEDA NAJLJEPŠA ŽENA NA SVIJETU…
Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu kako izgleda najljepša žena na svijetu…
Jedan je volio plameno- crne, kao ugalj oči, s vatrenim pogledom.
Drugi je volio sivo- plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su, pak, najdraže bile one sa smeđima očima, tople i nasmijane…
A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene s kraćom kosom, a drugi je tvrdio s dužom. Jedni su se oduševljavali onima s visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama. I svaki od njih je mislio da su njegovo mišljenje i opis najtočniji i nije prestajao uvjeravati one druge u ispravnost svog suda.
Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke suglasnosti, napokon odlučiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje: “Počeli smo raspravljati“, rekoše mu, “i nismo se nikako uspjeli razumjeti. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”
Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući… i naposljetku odgovori s ove tri riječi: “Ona koju voliš!”
Šaptaji Ljubavi (Bismillah)
