Kad pobjednik prihvati vjeru poraženog

Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U sedmom stoljeću po Hidžri (13. stoljeće po Isau, alejhi selam), abasijski hilafet je poražen i Mongoli su ušli u Bagdad. Pad Bagdada u ruke Mongola imao je zastrašujući odjek u svijetu, jer je Bagdad u to vrijeme bio glavni grad islamske države, i bio je veći i važniji od današnjeg Vašingtona i Moskve. Muslimani su bili vodeća zemlja na cijelom svijetu, pa je pad njihove prijestolnice imao odjek koji je panikom i strahom odzvanjao od mašrika do magriba.

Pokušavajući napraviti naučnu analizu – kao muslimanski daija – kažem: ”Ova država je trebala pasti, jer je njenim padom izvršena Božanska pravda. Posljednji vladari ove države bili su ogrezli u strastima i zanimalo ih je uglavnom puteno zadovoljstvo, i priča o abasijskoj državi završena je njezinim padom i ubistvom posljednjeg abasijskog halife.”

Međutim, postoji jedan detalj ili napomena koju zna svaki student islama, a možda je to i jedno od čuda (mu'džiza) ove vjere, a to je da je islam vjera kojoj je Allah propisao trajnost. I da, ako islam na neki način izgubi svoju izvršnu vlast, skupine islamskih pravnika, odgajatelja, pobožnjaka, učenjaka i daija preuzimaju na sebe vođstvo ummeta. Allah je sačuvao te učenjake, koji – sa aspekta naroda – predstavljaju pretpostavljene (ulu-l-emr), i oni su islamski ummet držali postojanim i nepokolebljivim pred svim životnim  izazovima i burnim događajima.

Dakle, šta se dogodilo? Ono što se dogodilo je da se jedan od društvenih zakona, koje je Allah uspostavio, nametnuo sam od sebe, a to je da su Mongoli ušli u islam i istopili se u njemu. I kako se kaže u svijetu materije: opstanak pripada boljem i jačem.

I kao što nas Allah upoznaje u Kur'anu: ”Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji.” (Er-Ra'd, 17.)  Eto to se – zapravo – dogodilo. Muslimanski pravnici, učenjaci, učitelji i daije očuvali su tradiciju časti, načela vjere, ibadeta i uzvišenog morala. Sačuvali su kulturnu svježinu i sjaj islamskog ummeta, tako da se ovaj ummet pokazao idejno i intelektualno boljim i nadmoćnijim od Mongola, a njegov sistem skladnijim od mongolskog sistema.

I nakon što je rečeno: ”Poraženi prihvata vjeru pobjednika”, ovdje se dogodilo suprotno, pobjednik je prihvatio vjeru poraženog i većina Mongola je primila islam.

To je stvarnost koja se dogodila u sedmom stoljeću po Hidžri, odnosno u trinaestom stoljeću po Isau, alejhi selam.

   Izvor:saff.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close