Kada čestitamo kršćanima njihov blagdan, mi im, ustvari, čestitamo njihovo ubjeđenje

Kada čestitamo kršćanima njihov blagdan, mi im, ustvari, čestitamo njihovo ubjeđenje:

a) da Allah ima suprugu,
b) da Allah ima dijete,
c) da je Isa, a.s., razapet
d) da su ga oni ubili,
e) da je Allah jedan od trojice (otac, sin i duh sveti)

Ko je ikada otvorio Allahovu Knjigu, mogao je pročitati nedvojbenu negaciju i ništavnost ovih ubjeđenja. Međutim, neki ljudi obmanjuju sami sebe pa kažu da im samo formalno, iz kurtoazije i laskanja, čestitaju, ne želeći nikako potvrditi njihova ubjeđenja!!! Dakako, srčana potvrda takvih ubjeđenja predstavlja kulminaciju zla, a u protivnom je veliki grijeh.

Da pretpostavimo da je naš radni kolega kršćanin počinio nemoral sa ženom svoga bliskog prijatelja, nakon čega je zatrudnjela i rodila mu sina. Da li nam je dozvoljeno dotičnom radnom kolegi, onako iz kurtoazije ugađajući počinitelju, ne sa ubjeđenjem, čestitati dobitak?! Ili da je spomenuti kolega u jednom od noćnih barova našao sebi ljubavnika s kojim provodi slobodno vrijeme?! Hoćemo li, laskajući radnom kolegi iz ljubaznosti i predusretljivosti, čestitati uspostavu nove intimne veze ili ćemo se, pak, zgražavati nad njegovim postupcima?! Zar su ovi gnusni postupci, po šerijatskim mjerilima, veći grijeh od prethodno spomenutih izjava i ubjeđenja?!

Dakle, veličanje (a čestitanje je jedan od najizraženijih vidova veličanja) nemuslimanskih praznika je zabranjeno po konsenzusu islamskih učenjaka, i nije mi poznato da je neko od islamskih klasika kroz generacije dozvolio čestitanje njihovih blagdana.

Razilaženje je nastalo u savremenom vremenu kada su pojedini učenjaci, povodeći se za općim argumentima, izveli zaključke i propise koji su bili skriveni najvećim ekspertima islamskih nauka u proteklih četrnaest stoljeća. Uz veliko poštovanje Evropskog vijeća za fetve i naučna istraživanja, kao i šejha Karadavija, koji su dozvolili čestitanje nemuslimanskih praznika, smatramo dotičnu fetvu pogrešnom i velikim promašajem. Ova kritika nije stvar proizvoljnog zaključivanja i shvatanja islama, već je utemeljena na konsenzusu islamskih učenjaka iz različitih pravnih škola kroz historiju islama, a dijelove njihovih izjava prethodno smo citirali. Ovo je, također, stav mnogih savremenih učenjaka današnjice, kao Ibn Baza, Albanija, Ibn Usejmina, Fevzana, Gudejana, Bekr Ebu Zejda, Ibn Džibrina i mnogih drugih.

Dr. Safet Kuduzović
(Dio teksta)

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close