Kada vladar ili sudija uzmu mito, nevažeća je bilo kakva njihova presuda nakon toga

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U ovom tekstu bit će riječi o jednoj opakoj društvenoj bolesti, ili bolje pošasti, koja razara društvo iz temelja, koja je uzrok smutnje i nereda, kvarenja međuljudskih odnosa, kvarenja morala i koja predstavlja najgori oblik egoizma, materijalizma i bezdušnosti.

Jezičko i terminološko značenje riječi mito (ar. rišva)

Riječ mito ili rišva u arapskom jeziku, izvedena je od riječi er-reša’, a to je zapravo ono uže ili konopac kojim vadimo kofu s vodom iz bunara. Kao da se hoće kazati da je mito konopac ili veza, sredstvo kojim postižemo i ostvarujemo cilj. I kao što konopcem vadimo posudu s vodom iz bunara, tako i mitom ostvarujemo korist koja nije naše pravo.

A terminološki, mito znači davanje imetka ili novca uglednoj osobi kako bi ostvarili ono što nam ne pripada. Odnosno, to je stanje u kojem mazlum, onome kome se čini nepravda, ne može tu nepravdu otklonuti osim da podmiti određene moćnike i ljude koji imaju vlast u svojim rukama.

Kur’an o mitu

Islam posebno upozorava na ovu bolest i ružnu pojavu. Mito je zabranjeno jasnim slovom Kur'ana i sunnetom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tako u Kur'anu dolazi:

Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grešan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli! (El-Bekara, 188.)

Zatim u ajetu u kojem se spominju loše osobine jevreja koji nisu slušali poslanike:

Oni mnogo laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu. (El-Ma'ide, 42.)

Riječ ”SUHT” mnogi islamski učenjaci, poput Hasana Basrija, protumačili su kao mito, jer je mito prva stvar koja se proširila među Benu Izraelćanima i ko god krene tim putem imat će grijeh i kaznu kao i oni.

Zabranom mita obuhvaćene su tri osobe: onaj koji daje, onaj koji uzima i onaj koji posreduje među njima, kao što dolazi u hadisu koji bilježe imam Ahmed i Taberani: ”Allah je prokleo onoga ko daje mito, ko ga uzima i ko posreduje u tome.”

Prokletstvo znači udaljavanje od Allahove milosti, a takvu kaznu i katastrofu mogu doživjeti samo oni koji uistinu čine veliki grijeh.

Sunnet o mitu

Mito je jedan od najvećih grijeha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je one koji se time bave i obaveza je muslimanima i muslimankama da to ostave i da se dobro paze tog grijeha i njegovih pogubnih posljedica.

Ibn Džerir et-Taberi prenosi od Ibn Omera da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svako tijelo koje se hrani i razvija ‘suhtom’ vatra mu je najpreča.” Upitali su: ”A šta je to suht?” Odgovorio je: ”Mito u sudstvu i vlasti.”

Imam Ahmed bilježi hadis od Ibn Omera u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće se ni u jednom narodu pojaviti kamata, a da ne budu kažnjeni nerodnim godinama, neće se ni u jednom narodu pojaviti mito, a da ne budu kažnjeni strahom.”

Mito kao primjer administrativnog nereda i smutnje

Allah dž.š. naređuje uspostavljanje reda a zabranjuje nered, pa u ajetu veli:

I red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci! (El-‘Araf, 142.)

I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen.

Islamski učenjaci spominju nekoliko vrsta fesada i nereda, pa vele da postoji moralni fesad, fizički fesad (ubijanje, zastrašivanje i sl.), i administrativni fesad i nered.

Ovdje ćemo se pozabaviti adminstrativnim neredom, neredom uprave, vladara i moćnika, te jednim oblikom te smutnje i nereda, a to je mito.

Pod administrativnim neredom i smutnjom podrazumijevamo korištenje političke pozicije, odnosno vlasti kako bi se ostvarila neka lična korist. Ili korištenje općih dobara radi ostvarivanja ličnog interesa i koristi. Za to bi se moglo i pojednostavljeno kazati da je to djelovanje koje nije u skladu sa zakonom, a čim nije u skladu sa zakonom to odmah znači sijanje nereda u društvu.

Ovdje se radi o problemu koji se zove sistemska korupcija i mito, i to je ono što ruši državu i društvo.

Prije izvjesnog vremena kod nas je objavljen izvještaj ”Biznis, korupcija i kriminal u Bosni i Hercegovini”, u kojem se ističe da je mito i korupcija četvrti najveći problem u državi i da je 20 posto stanovništva dalo mito (ovo su zvanični podaci, mada je ovaj procenat, s obzirom na potpunu moralnu krizu u društvu, neuvjerljivo nizak).

Prema ovom izvještaju osnovni ciljevi davanja mita u Bosni i Hercegovini su izbjegavanje plaćanja kazne (25 posto) i ubrzavanje procedure (25 posto), medicinske posjete, upis u školu, izdavanja novog pasoša ili vozačke dozvole, dok se najviše mita daje zdravstvenim radnicima i policiji.

Kad je riječ o tom administrativnom neredu i smutnji, postoji nekoliko kategorija koje na njega najviše utječu:

Pokloni vladarima od strane podanika

Omer ibn Abdul-Aziz je dobio hediju kao halifa, pa ju je odbio. Rečeno mu je: ”Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao je hedije”, a on je odgovorio: ”To je njemu bila hedija, a za nas je to mito.” (Jusuf Kardavi, Halal i haram u islamu)

Rekao je Ibn Mes’ud: ”Ko bude zagovornik da se nečije pravo ostvari ili da se nepravda otkloni pa zato uzme hediju, to je mito.”

Imam Kurtubi u svom Tefsiru spominje da je Ebu Hanife rekao: ”Kada vladar ili sudija uzmu mito, nevažeća je bilo kakva njihova presuda nakon toga.” Kurtubi kaže: ”Sa ovim bi se svi muslimani morali složiti, jer je uzimanje mita veliki grijeh a veliki griješnik ne može biti sudija.”

Davanje mita državnim službenicima

Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ”Koga mi angažiramo za neki posao i odredimo mu plaću za to, sve što uzme mimo toga je prevara i izdaja.”

U jednom hadisu spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, angažirao jednog ashaba iz plemena Ezd kao sakupljača zekata, pa je on obavio posao i kada se vratio, rekao je: ”Ovo je za državnu kasu, a ovo je poklon koji su meni dali.” Nakon toga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je okupio muslimane u džamiji, popeo se na minber i rekao: ”Šta je s onim čovjekom kojeg mi pošaljemo da sakuplja zekat, pa se vrati i kaže: ‘Ovo je zekat, a ovo je hedija koju sam ja dobio’, što nije sjedio kod kuće svoje majke i oca, pa da vidimo da li bi dobio hediju. Niko od vas neće nešto slično uzeti, a da neće doći na Sudnji dan s tim teretom o svome vratu.”

Razlika između poklona (hedije) i mita i kada mito može biti dozvoljeno

Iako se na prvi pogled čini da su mito i poklon jedno te isto, ipak među njima postoji jasna razlika. Mito je davanje nekome određene vrijednosti da bi ostvario pravo koje ti ne pripada, to je prevara, nepravda i zulum. A hedija ili poklon je želja da se iskaže poštovanje prema nekome, a ne da se dobije ono što ti ne pripada.

Islamski učenjaci su raspravljali i o situaciji kada mito nije zabranjeno. Tako Ebu Lejs es-Semerkandi poznati fakih – pravnik, kaže: ”Nema smetnje da čovjek da mito braneći svoj život i imetak.”

Prenosi se od Ibn Mes’uda da je on u Abesiniji dao dva dinara kao mito, da bi zaštitio svoje pravo, i rekao je: ”Grijeh je onome ko uzima, a ne onome ko daje mito u takvoj situaciji.”

Vehb ibn Munebih je govorio: ”Mito je haram kada preko njega hoćeš da dobiješ što tebi ne pripada, da uzurpiraš tuđe pravo, ali ako si u situaciji da moraš braniti svoju vjeru, čast, život i imetak, a nemaš izbora, onda je dozvoljeno poslužiti se time.”

Posljedice uzimanja mita

Danas je mito javna tajna, ono je obuhvatilo sve pore društva, ljudi ga daju i uzimaju bez stida, a niko ne pita kakve teške negativne posljedice ostavlja mito.

Mito je imetak koji je simbol uzurpacije tuđih prava, i uzimanje onoga što nam ne pripada.

Zbog te bolesti mnogi ljudi danas žive obespravljeno i razočarano, jer ne mogu ostvariti pravo koje im pripada ako ne dadnu određenu korist i vrijednost onome ko u svojoj ruci drži to pravo.

Prenosi se zanimljiva priča o čovjeku koji je imao dvije građevine koje je dijelilo zemljište koje nije bilo njegovo, međutim on je podmitio dvojicu svjedoka i na sudu ”dokazao” da je to njegovo zemljište. Kada se vraćao sa suda sa svojim svjedocima, malo su brže vozili i auto se prevrnuo nekoliko puta i svetrojica su poginuli na licu mjesta. Kada je supruga vlasnika dviju zgrada saznala za to, ona je tu presudu i rješenje odnijela sudiji i pocijepala je pred njim odričući se onoga što nije njeno, i tako je zemlja vraćena siromašnom vlasniku.

Posljedice mita su: jedenje haram imetka, nepravda i nered na zemlji, sprječavanje čovjeka da dođe do svoga prava i davanje tog prava onome koji ga ne zaslužuje, davanje prednosti onome ko je nije zaslužio. Mito se nije pomiješalo ni sa jednim poslom a da ga nije pokvarilo, niti sa društvenim sistemom a da ga nije na gore izmijenilo, niti se našlo u srcu a da ga nije zatamnilo, nijedan narod nije ohalalio sebi mito a da prevara nije zamijenila iskreni savjet, izdaja, emanet; strah je zauzeo mjesto sigurnosti, a nepravda mjesto pravde. Mito predstavlja laž kao istinu i obrnuto, pomaže u grijehu i neprijateljstvu.

Koliko je pokvarenjaka i grješnika dobilo prednost nad dobrim ljudima, samo zato što su svoju poziciju koju nikako ne zaslužuju, platili i podmitili.

Nema drugog načina da se čovjek očisti od ovog grijeha i izliječi od ove opake bolesti, osim da se iskreno pokaje Allahu prije nego se sretne s Njim na Sudnjem danu.

Allaha molimo da nas sačuva od mita i korupcije i da sačuva i zaštiti naše društvo od korumpiranih političara, sudija i drugih moćnika. Amin!

saff

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close