Kadija koji je svojim perom pripremio teren Salahuddinu Ejjubiju za oslobađanje Kudsa

Piše: dr. Sulejman Salih / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kada je Salahuddin el-Ejjubi oslobodio Kuds (Jerusalim) i Palestinu od krstaške okupacije, rekao je svojoj vojsci: ”Nemojte misliti da sam osvojio Kuds vašim sabljama, već sam ga osvojio perom kadije Fadila.” (Njegovo puno ime je Abdur-Rahim el-Bejsani, a bio je poznat kao Kadi el-Fadil – 1131-1200./526-596. h.g.)

Ova izjava Salahuddina Ejjubija ne znači potcjenjivanje važnosti tzv. ”tvrde moći” koju predstavljaju vojske i oružje, već ukazuje na to da je Salahuddin Ejjubi shvatio važnost druge vrste moći, a to je moć kulture, ideje, morala i planiranja. To je tzv. ”mehka moć” koju je Salahuddin Ejjubi iskoristio da ujedini i mobilizira islamski ummet. Pripremanje vojske i rad na pozitivnim promjenama u životu ljudi natjerao je tadašnje muslimane da shvate da je smisao njihovih života i njihov prvi cilj oslobođenje Kudsa ili Jerusalema.

”Mehka moć” koju je koristio Salahuddin Ejjubi – čije je najvažnije sredstvo bilo pero vrlog kadije Fadila – bila je ta koja je uspjela pripremiti vojsku i ispuniti srca muslimanskih vojnika povjerenjem, snagom, odvažnošću i hrabrošću.

To je također natjeralo vojnike da se pridržavaju uzvišenih islamskih principa i morala, čime je formirana pozitivna slika o velikom islamskom ummetu čiji je cilj oslobođenje, a ne krvoproliće. Ta pozitivna slika bila je jedan od najvažnijih faktora koji su pripremili psihološki i kulturni poraz križara.

Naime, Salahuddin je uspio pobijediti križare civilizacijski i kulturno, i taj ih je poraz natjerao da provedu proces kulturnih promjena u Evropi nakon njihovog povratka i doveo je do renesanse moderne Evrope. Upravo je taj poraz krstaše usmjerio na važnost promjene načina života, podizanja vrijednosti čovjeka kao ličnosti i oslobađanja Evrope od tiranije kraljeva, feudalizma i svećenstva.

Vođstvo zasnovano na znanju

Salahuddinova izjava nas također podstiče na istraživanje razvoja teorija liderstva. Jer, Salahuddin el-Ejjubi nije bio samo veliki vojskovođa, već je bio vođa (lider) koji je shvatio važnost znanja, kulture, govorništva i pera. Zato je on izabrao učenjake, mislioce i intelektualce, učinio ih sebi bliskim i podigao njihov ugled, oslanjajući se na njih u procesu promjene i pripreme ummeta za postizanje uzvišenog cilja.

Ovi učenjaci, kadije, hatibi, imami, daije i pisci bili su njegova vojska s kojom je vodio bitku na polju promjene stanja, pripreme i ujedinjenja islamskog ummeta. Njihove riječi osvijetlile su muslimanima put oslobođenja i postavile cilj mudžahidima, tako da, ako se podignu sablje oslobođenja, snaga križara će se raspršiti u strahu pred snagom ljudi koji su vjerovali u svoja načela, koji su došli pomoći istinu i podići barjak pravde. Stoga, ako izjava Salahuddina Ejjubija ilustrira njegovu svijest o važnosti ”mehke moći”, ona također ilustrira važnost liderstva zasnovanog na znanju. Salahuddin Ejjubi uspio je upravljati znanjem i kulturnim resursima, a s njima se formirala i njegova snaga koja mu je omogućila da zauzme važno mjesto u historiji kao vođa oslobodilac.

Iz ovoga možemo izvući važno pravilo u izgradnji budućnosti, a to je da narod koji je u stanju iskoristiti i upotrijebiti ono što posjeduje od znanja, kulture, principa i vrijednosti, može postići pobjedu bez obzira na to koliko je njegov neprijatelj jak, i to je ono što itekako može utjecati na mase i pomoći u ostvarivanju njihovih ciljeva.

Izgradnja i jačanje snage ovisi o naporima uleme i mislilaca koji vode narod u pravcu pozitivnih promjena, ostvarenja ciljeva i izgradnje budućnosti. Salahuddin Ejjubi je shvatio ovu činjenicu i uspio je angažirati hiljade učenjaka i alima kako bi postigao jedinstvo islamskog ummeta prije nego što se odlučio na vođenje bitke koristeći svoju ”tvrdu moć”.

Rukovodstvo sastavljeno od učenjaka

Salahuddin Ejjubi je bio stručnjak u izboru svojih ministara i pomoćnika i shvatio je da kadija Fadil može predvoditi islamske učenjake, jer oni poznaju i priznaju njegov status, njegovo znanje i vjeruju u njegovu iskrenost.

Stoga se Salahuddin oslanjao na kadiju Fadila u iskorištavanju moći nauke i znanja, tako da je kadija Fadil bio drugi čovjek u državi, jer je predvodio učenjake, mislioce, hatibe i daije.

Dok sam proučavao biografiju kadije Fadila, moju pažnju privukla je činjenica da je on uspio prikupiti u svojoj biblioteci sto hiljada knjiga. Ovo je intelektualno i naučno bogatstvo koje je islamski ummet stvarao stoljećima. To znači da je on bio čuvar muslimanskog intelektualnog i naučnog blaga i da je zaslužio poziciju vođe islamskih učenjaka i mislilaca u državi Salahuddina el-Ejjubija. U tome se zapravo krije istinska snaga.

Salahuddin je okupio učenjake, hatibe i vaize, koji su prenosili narodu utjecajne poruke koje je  kadija Fadil formulirao i pisao za njih, a to znači da je Salahuddin Ejjubi koristio imame, hatibe, vaize i učenjake kao vođe mišljenja, koji prenose poruke i objašnjavaju ih ljudima, formiraju javno mišljenje i ujedinjuju muslimane oko principa islama, a zbog velikog cilja koji je bio pred njima – oslobođenje Kudsa.

Riječi kadije Fadila izvirale su iz srca koje je vjerovalo u ono što njegovo pero piše. Islamskom ummetu je u toj fazi bilo potrebno novo značenje života kako bi povratio svijest o svom identitetu i civilizacijskoj zadaći. Stoga je ummetu bio potreban kadija Fadil, učenjak, mislilac i pisac, baš kao što mu je bio potreban Salahuddin Ejjubi, vođa koji je shvatio važnost nauke i znanja u izgradnji države i postizanju svog cilja. Zato je to razdoblje muslimanske historije obilježilo vođstvo Salahuddina Ejjubija i njegovog ministra, kadije Fadila. To je bilo vođstvo koje je inspirisalo muslimane, pa su krenuli razmišljati, inovirati, učiti i sanjati o pobjedi.

Kadija Fadil predvodio je islamske učenjake i mislioce u oslobađanju muslimanskih umova i srca od straha, podaništva, bespomoćnosti i slabosti, i to je bila prva Salahuddinova bitka koja je utrala put do odlučujuće vojne bitke za oslobođenje Kudsa.

Moć riječi

Od vrsnog govornika, kadije Fadila, hatibi, daije i vaizi naučili su moć riječi koja je utjecala na duše i osvijetlila srca, tako da su muslimani smisao svog života pronašli u radu na postizanju cilja ummeta, a to je ostvarivanje pobjede i oslobađanje Kudsa.

Društvo znanja i spoznaje krenulo je u pripremu vojske učenjaka i mislilaca koji su uzeli svoje ”mačeve” i, pod vođstvom Salahuddina Ejjubija, pošli u bitku svojim znanjem, idejama i načelima, prije nego svojim sabljama, i to su najvažniji uvjeti za vojske u ostvarivanju pobjede u velikim bitkama.

Stoga se niko iz Salahuddinove vojske nije usprotivio njegovoj izjavi, i niko nije rekao: ”Mi smo oslobodili Kuds našim sabljama”, već su se složili s njegovom izjavom, jer su shvatili važnost uloge kadije Fadila u oslobađanju Kudsa, te da su riječi koje je on formulirao, a koje su ljudima prenosili hatibi i vaizi u džamijama, ono što je muslimane podstaklo i natjeralo da stanu iza svoga vođstva i iza uleme te da ih podrže u toj velikoj bici.

Kadija Fadil nije bio samo pisac koji utječe na ljude svojim riječima, niti učenjak koji posjeduje znanje i dobro ga koristi, već je bio izuzetno mudar i pronicljiv, tako da se Salahuddin Ejjubi često oslanjao na njegovo mišljenje i slušao njegove mudre savjete. Stoga, ummet mora razviti koncept vođstva zasnovanog na mudrosti, jer ima mnogo onih koji posjeduju znanje i spoznaju, ali im fali mudrost i ispravnost mišljenja. Zato nije čudo što je Sallahuddin odabrao kadiju Fadila za svog ministra i prvog savjetnika.

To nam pokazuje da je jedan od najvažnijih temelja dobrog liderstva sposobnost odabira ljudi na određene pozicije kako bi postigli ciljeve i imali koristi od svojih specijalizacija. Salahuddin je shvatio da se kadija Fadil odlikuje znanjem, iskrenošću i mudrošću, a također je shvatio važnost riječi i njenu ulogu u ujedinjenju ummeta. No, Salahuddin nije želio samo snažnu i utjecajnu riječ, već je želio i riječ koja dolazi iz iskrenog srca, koja je odraz zdravog i mudrog razmišljanja i koja muslimanima osvjetljava put istine. A sve to je imao u jednoj ličnosti, Abdur-Rahimu el-Bejsaniju, odnosno u kadiji Fadilu. 

Izvor:saff.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close