Kako je biti u braku sa Bosancima i Hercegovcima: Sit sam kad punica tako kaže

Binacionalni brakovi posebno u razvijenim zemljama svijeta nisu nimalo netipična pojava. Naprotiv. No, već u BiH rijetko nailazimo na parove iz različitih zemalja sjedinjene u snažnoj ljubavi zbog koje se neko odvažio ostati i živjeti u zemlji koja je daleko od njihove domovine.

Ali, primjera ima. Sretnih, složnih, zadovoljnih, okruženih svojim potomstvom.

Bosanci glasni ljudi

Takav je život Indonežanke Tri Retno Kawuri, uposlenice Ambasade Republike Indonezije, koja je već 13 godina sretno udata za Senada živi u Sarajevu. Budući da su Indonezija i BiH jako različite, kako kaže, dolaskom u BiH doživjela je kulturološki šok. Potpuno drugačiji mentalitet, tradicija, običaji, hrana, a uz to sve i zima na koju nije navikla. Simpatično kaže da su ljudi u BiH glasni, izgledaju kao da se svađaju dok pričaju i nisu nasmijani kao u Indoneziji. Navodi da je hijerarhija u Indoneziji vidljiva u svakodnevnim odnosima.

-Meni je bilo čudno da me djeca ne zovu teta, dajinica ili sestra, nego samo imenom. Ali, navikla sam se, to jednostavno nije praksa ovdje. Međutim, ono što nikada neću shvatiti, a tiče se vaše kulture, je patrijarhalno vaspitanje. Čini mi se da ovdje muškarci imaju veća prava nego žene, dok mi u Indoneziji imamo ravnopravnost oba spola – objašnjava Kawuri.

Iako su na početku ljudi na nju gledali drugačije, kaže da je i sama vremenom poprimila neke bosanske osobine i da je dobro prihvaćena u društvu. Svoje troje djece odgajaju u duhu obje kulture, pričaju i bosanski i indonežanski, uživaju u obje kuhinje.

– Bitno je da muž i ja imamo isti pogled na život. Sve drugo riješavamo kompromisom – ističe.

Iz Guatemale u Sarajevo

Hecto Aucar je iz Guatemale. Već dvije godine živi u Sarajevu. Suprugu Amru je upoznao u Egiptu na studiju. Kako kaže, iako je došao u prilično drugačiju državu, osim velikih promjena u klimi drugih šokova nije bilo. Gostoprimstvo, prijateljstvo, toplina, su karakteristike Bosanaca koje su odmah osvojile njegovo srce. Ono što mu se ne sviđa je, kako kaže, “pretrpavanje“ hranom.

– Kada odem punici s jelom ću završiti kada ona kaže, a ne kada sam sit, mada mi i to puno ne smeta. Navikao sam se na sve. Osjećam se odlično prihvaćenim. Ljudi su veoma zainteresirani za osobu kada čuju da je iz Latinske Amerike. I iznenađen sam da dosta Bosanaca razumije i govori španski jezik – govori Hector, priznajući da se kod nas nikako ne može navići na zimu, snijeg i hladnoću, ali ni na ispijanje kafe.

(E. Rizvanbegović/Faktor.ba)

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close