KAKO JE GOVORIO RAHMETLI RAMIZ NUKIĆ ZA HAYAT.BA: DOK SAM ŽIV I KAD GOD MOGU, JA ĆU TRAŽITI

Danas je preminuo Ramiz Nukić, koji je više od 20 godina tragao za posmrtnim ostacima Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine.

U posljednje vrijeme borio se s teškom bolešću.

On je naime, nakon što je prošao put smrti od Srebrenice do Tuzle, po povratku na svoje ognjište, u selo Kamenice, odlučio svoj život posvetiti onima kojih više nema, koji do danas nisu našli svoj smiraj.

 

 

Ramiz je tragao za izgubljenim kostima i pomagao da se kompletiraju tijela nesretno ubijenih Srebreničana, koje njihove porodice do danas nisu ukopale. I to je radio godinama. Besplatno.

Prošle godine smo posjetili Ramiza i iz Srebrenice kroz Potočare pa Bratunac, prošli smo selom Kravice i nabasali na tablu s lijeve strane ceste na kojoj je ćirilicom ispisano: ‘Manastir Buljim’.

Tim skretanjem još oko dva kilometra vožnje uzbrdo i došli smo do Ramizove kuće. Posljednje kuće u selu. I jedine, na vrh brda u Sandićima, nedaleko od Manastira Buljim.

PRONAŠAO JE PREKO 300 SKELETA ŽRTAVA GENOCIDA

Malo ko ima da nije znao njega i njegovu nevjerovatnu priču jer je Ramiz pričao gotovo nestvarnu priču. Na momente jezivu. Ono što je on radio malo ko bi i pomislio da učini.

Pričao nam je Ramiz da je u početku prvo pokušao da pronađe oca i braću. Tragajući po šumama nije ih uspio pronaći jer oni nisu bili tu, nego 38 kilometara od mjesta na kojem su ubijeni, u zvorničkoj Kamenici.

  • Odlučio sam da tragam i da pronalazim kosti. Sve ove godine to sam radio besplatno, a moje je samo bilo da nakon što pronađem, da kontaktiram Institut. Oni dođu i preuzmu. Žao mi je svakoga ko je svoga izgubio. Do sada sam pronašao preko 300 ljudi – kazao nam je Ramiz prošle godine u intervju.

SVAKI DAN JE TEŽAK, A 11. JULI NAJTEŽI

U trošnoj kući Ramiz stanuovao je sa bolesnom suprugom i unukom. Jedan sin mu je u Banovićima, a drugi najčešće u Tuzli, gdje radi na dnevnicu. Preživljavanje.

Bližio se tada još jedan tužni 11. juli. Uz težak uzdah, Ramiz je govorio da je njemu svaki jednako težak, ali mora se živjeti.

  • Dok sam živ i kad god mogu, ja ću tražiti. Ja ne znam koga sam pronašao, oni mene o tome ne obavještavaju, ali meni je važno da ja pronađem što više i da se ljudi ukopaju – navodio je Ramiz za Hayat.ba.

Ova mala priča o ljudskoj gromadi – Ramizu Nukiću iz sela Sandići nedaleko od Srebrenice, je samo bila dio njegovog svakodnevnog teškog života. I pored svoje tragedije, on je smogao snage i hrabrosti da svih ovih godina, pomaže i olakša brojnim porodicama da njihovi najmiliji pronađu vječni smiraj.

Prema podacima Instituta za traženje nestalih, još se traga za ostacima gotovo hiljadu ubijenih Srebreničana. I ne samo Srebreničana, širom Bosne i Hercegovine brojne porodice još nikada nisu pronašle kosti svojih najmilijih.

Izvor:(Hayat)

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close