Keramet kod Kabe

Jedan musliman ispričao mi je sljedeće: "Šejhu, bio sam invalid i imao sam želju otići na umru ili na hadž, uvjeren u to da će mi se Gospodar Kabe odazvati na dovu dok budem Njegov gost. I otišao sam. Jednom, prijatelji su me dovezli, u invalidskim kolicima, do Kabe; tražio sam da me spuste na tlo i da idu. Podigao sam potom dlanove prema nebu i sat vremena veoma povišenim glasom ridajući izgovarao kratku dovu: 'Tako mi Tvoje veličine, Allahu, ili ću Kabu, Tvoju kuću, napustiti hodajući na nogama, ili ću ovdje ostati dok ne umrem!' Umorio sam se i zaspao. Usnio sam da me neko glasno doziva: 'Ustani i hodaj!' Trgnuo sam se, ustao i krenuo prema vratima Kabe. Zatim sam se sjetio da sam invalid i da uopće ne mogu hodati… Povikao sam: 'Vladaru! Allahu! Ti nećeš iznevjeriti onog ko se Tebi obrati i ko Tebi svoj slučaj prepusti!'"
(Šejh Muhammed Hassan)

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close